Posljednja najava Vlade u kontekstu javne nabave vode za piće u boci poruka je koja ima simbolički značaj. Možemo se složiti s tezom da država sve dobavljače treba jednako tretirati, ali kako će to postići sukladno pravilima Zakona o javnoj nabavi, nije jasno.

Ako bi naručitelj, u ovom slučaju Ured za središnju javnu nabavu, postavio kao dodatni uvjet da ponuditelj treba ponuditi sve brendove, pitanje je kako bi na to gledali u Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave. A što bi rekao AZTN? Kod javne nabave jedno od načela je tržišna utakmica. Postavljanje posebnog uvjeta moglo bi dovesti do stvaranja zajednice ponuditelja kako bi ispunili ključni element ponude, kao što je zastupljenost velika broja marki. S druge strane, u zakonu o javnoj nabavi toga nema, on poznaje samo dva kriterija: najnižu cijenu i ekonomski najpovoljniju ponudu. Kako će se u Vladi piti sve vode, doznat ćemo, čini se, uskoro. Ured za središnju javnu nabavu proveo je lani postupak te sklopio okvirni sporazum za vodu težak 2,2 mil. kuna. Bile su tri ponude, posao je procijenjen na četiri milijuna kuna, a pobijedio je Agrokorov Žitnjak. Vladin ured za opće poslove sklopio je sa Žitnjakom ugovor za ugostiteljstvo Vlade i Sabora na iznos od 67 tisuća kuna. Taj okvirni sporazum može se raskinuti, a šuška se da tako hoće Vlada, koja mogući raskid nije ni demantirala. Okvirni sporazum ima obvezujuću snagu tek od ove godine, a novi zakon propisuje za takav vid nabave rok do dvije godine.