WASHINGTON – U posljednjih nekoliko godina, Sjedinjene Američke Države predstavile su dva inovativna oružja, bespilotne letjelice i kibernetske napade, koji su prema riječima mnogih uništile Al-Qaidu i unazadile nuklearni program Irana.

Sada se ti projekti nalaze u samom srcu dvostranačke rasprave o tajnosti, u kojoj republikanci u Kongresu optužuju Obaminu administraciju zato što dozvoljava curenje povlaštenih informacija u javnost radi političkih ciljeva te demokrata koji prosvjeduju zbog toga što podaci cure s tako visokih položaja. Djelomično potaknuti i nedavnim člancima u The New York Timesu o uporabi bespilotnih letjelica za izvršenje ubojstva te računalnog crva Stuxnet u borbi protiv iranskog nuklearnog programa, vođe republikanaca i demokrata u senatskim obavještajnim odborima izdale su 6. lipnja zajedničku izjavu u kojoj mole administraciju da “detaljno, pošteno i nepristrano istraži” najnovije curenje informacija i zakleli se u izradu novog prijedloga zakona kojim bi se takvo curenje spriječilo. “Svako curenje informacija dovodi u rizik živote Amerikanaca, otežava dobivanje kapitala, narušava povjerenje koje nam partneri i saveznici pružaju te predstavlja trenutačnu i nepopravljivu štetu nacionalnoj sigurnosti”, piše u toj izjavi, rijetkom iskazu jedinstva ovih dviju stranaka. No i tajnost ima svoju cijenu i to osobito zapanjujuću u slučaju bespilotnim letjelica i kibernetskih napada. Oba ta oružja upitna su u pravnom, moralnom i strateškom smislu do te mjere da u demokratskoj državi zahtijevaju ozbiljnu pažnju javnosti. Međutim, zbog pravila o tajnosti, nisu bila predmet otvorene rasprave u Kongresu.

“SAD su povukle ambiciozne i značajne poteze koji će oblikovati sigurnosne uvjete u godinama koje su pred nama, bili oni uspješni ili ne”, kaže Steven Aftergood, stručnjak za državne tajne pri Federaciji američkih znanstvenika u Washingtonu. “Tajnost ne skriva samo aktivnosti, već i njihovo opravdanje te logiku, koji su legitimni predmet javnog interesa.” Aftergood kaže da su bespilotne letjelice i kibernetski napadi “ekstremni primjeri programa koji su poznati svekolikoj javnosti, a opet službeno državna tajna”. Upravo to je spriječilo javnu raspravu o nekim ključnim pitanjima. Trebaju li SAD otpočeti novo razdoblje kibernetskih napada? Gdje je granica ljudskih civilnih žrtava kod napada bespilotnim letjelicama i koje su implikacije toga po državnu suverenost? “Držanje tih programa u tajnosti možda ima određenu vrijednost”, smatra Jack Goldsmith, profesor prava na Harvardu i dužnosnik ministarstva pravosuđa u Bushevoj administraciji koji često objavljuje članke o državnoj sigurnosti i medijima. “No postoji još jedna vrijednost koju valja razmotriti — koristi od transparentnosti, odgovornosti i javne rasprave.” Obama se tijekom predsjedničke kampanje 2008. godine odrekao tajnih zatvora i ispitivanja svojih prethodnika, koji su bili javna tajna samo zbog curenja povlaštenih informacija u medije. Mandat je otvorio zakletvom u najtransparentniju vladu u povijesti. Međutim, otkad je na vlasti nadmašio je sve prethodne predsjednike time što je odredio kazneni progon za otkrivanje državnih tajni.

Nedosljednost ove vlade najočitija je u programu bespilotnih letjelica. Dužnosnici već rutinski odaju novinarima podatke o napadima, obično uz uvjet anonimnosti. I sam Obama je progovorio o napadima na Pakistan u siječnju, tvrdeći da su bili precizno usmjereni na Al-Qaidu. No napadi bespilotnim letjelicama u Pakistanu dio su tajnog programa CIA kojega bi američki vođe trebali moći poreći — prema zakonu on se nalazi u najzaštićenijoj kategoriji državnih tajni. Na sudu je, pak, vlada zauzela stav da postojanje takvih operacija ne može ni potvrditi ni poreći. Nedavno su kao odgovor na tužbe na temelju Zakona o slobodi informacija kojeg je podnio The Times zajedno s Američkom udrugom za građanske slobode, odvjetnici ministarstva pravosuđa zatražili odgodu, ustvrdivši kako su pravila o tajnosti o ubojstvima predmet rasprave “na najvišoj razini”. Vlada do 20. lipnja mora odlučiti što će objelodaniti. “Nešto nije u redu s tim agresivnim curenjem informacija, namigivanjem i kimanjem o programu bespilotnih letjelica”, kaže Goldsmith, “ali isto vrijedi i za odgovor da se na sudu to ne smije komentirati jer je državna tajna.”

Scott Shane