Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Dok svijet strepi od raspada eura, Grci u bijedi novac već zamijenili trampom

Autor: Ozren Podnar,VLM
14. lipanj 2012. u 22:00
Podijeli članak —

Grci su utemeljili sustav ‘vremenske banke’ i umjesto eurima usluge plaćaju satima. Cvatu sajmovi na kojima se sve obračunava u robi, par cipela vrijedi tri ručnika

Atenski semafori nisu jedino što se u Grčkoj gasi zbog besparice. U glavnome gradu zatvoreno je dvadesetak hotela, turističkoj industriji predviđa se pad prihoda od 15%. Vlada nestašica lijekova. Na ulicama pokušava preživjeti 13.000 beskućnika, oni sretniji povlače štednju iz banaka. Simptomi su to eskalacije krize koja će u novu dimenziju ući u nedjelju kad budu poznati rezultati ponovljenih parlamentarnih izbora.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Nitko ne zna što će odabrati narod niti je jasno što će u slučaju pobjede učiniti Syriza, stranka koje se Europa najviše boje. Ta je radikalna ljevica naglo stekla popularnost obećanjem da će poništiti sporazum s Trojkom koji je Grčkoj zajamčio novu rundu financijske pomoći pod uvjetom da vlada provede oštre mjere štednje. Mjere koje su masu Grka otjerale na prosjački štap, povrh onih koji su već bili osiromašili u četiri godine krize. Lako je shvatiti frustraciju koja je glasače natjerala da 6. svibnja dokrajče vlast desne Nove demokracije i lijevog Pasoka. Ni jedna od njih nije uspjela sastaviti Vladu. Nije to uspjela ni Syriza, no ona se tek zahuktavala. Posljednje ankete pokazale su 22,5% podrške Novoj demokraciji, 22% Syrizai i samo 11,5% Pasoku, očito zato što se većina lijevih birača priklonila buntovnicima pod vodstvom Aleksisa Ciprasa, čiji bi dolazak na vlast mogao gurnuti državu u idući krug kaosa. A u tom bi kaosu bio uhvaćen i ostatak Europske unije, spojen s Grčkom nesretnom pupčanom vrpcom zvanom zajednička valuta.

Atenski semafori nisu jedino što se u Grčkoj gasi zbog besparice. U glavnome gradu zatvoreno je dvadesetak hotela, turističkoj industriji predviđa se pad prihoda od 15%. Vlada nestašica lijekova. Na ulicama pokušava preživjeti 13.000 beskućnika, oni sretniji povlače štednju iz banaka. Simptomi su to eskalacije krize koja će u novu dimenziju ući u nedjelju kad budu poznati rezultati ponovljenih parlamentarnih izbora.

Nitko ne zna što će odabrati narod niti je jasno što će u slučaju pobjede učiniti Syriza, stranka koje se Europa najviše boje. Ta je radikalna ljevica naglo stekla popularnost obećanjem da će poništiti sporazum s Trojkom koji je Grčkoj zajamčio novu rundu financijske pomoći pod uvjetom da vlada provede oštre mjere štednje. Mjere koje su masu Grka otjerale na prosjački štap, povrh onih koji su već bili osiromašili u četiri godine krize. Lako je shvatiti frustraciju koja je glasače natjerala da 6. svibnja dokrajče vlast desne Nove demokracije i lijevog Pasoka. Ni jedna od njih nije uspjela sastaviti Vladu. Nije to uspjela ni Syriza, no ona se tek zahuktavala. Posljednje ankete pokazale su 22,5% podrške Novoj demokraciji, 22% Syrizai i samo 11,5% Pasoku, očito zato što se većina lijevih birača priklonila buntovnicima pod vodstvom Aleksisa Ciprasa, čiji bi dolazak na vlast mogao gurnuti državu u idući krug kaosa. A u tom bi kaosu bio uhvaćen i ostatak Europske unije, spojen s Grčkom nesretnom pupčanom vrpcom zvanom zajednička valuta.

Izbor: zlo ili gore
Svi koji se nadaju da je moguće održati cjelovitost eurozone i spasiti Grčku od bankrota priželjkuju pobjedu umjerene desnice Antonisa Samarasa, jer on najavljuje da će uglavnom poštovati sporazum s EK-om, ECB-om i MMF-om. Pobijedi li i uzmogne li formirati vladu, Grčka će dobiti iduću ratu pomoći. Nastavak provedbe štednje za Grke bio bi gadan, ali mnogi misle manje od onoga što ih čeka preuzmu li vlast snage koje zagovaraju okretanje leđa stranim “financijskim okupatorima”. Od radikala Bruxelles očekuje prekid suradnje, što bi dovelo do obustave pomoći, bankrota, vjerojatnog izlaska iz eurozone i povratka drahmi. Tada bi svi eurski depoziti u Grčkoj bili prisilno pretvoreni u drahme po tečaju koji bi OM umanjio vrijednost i do 40%. Upravo bi devalvacija, smatra ekonomist Nouriel Roubini, bila ključan element mogućega budućeg grčkog oporavka, ali uz cijenu koju bi narod trebao izbjeći, ako ikako može.

Varljivi predizborni signali
Koliko je politička situacija u Grčkoj zbrkana pokazuju i varljivi signali koje odašilju glavni akteri. Cipras želi pokazati da nije bauk pa se kune da njegov program ne podrazumijeva napuštanje eura. No logika navodi na zaključak da bi dovelo upravo do toga. Zbrku izaziva i Samaras, koji se dodvorava biračima najavljujući da će pokrenuti pregovore o ublažavanju uvjeta sporazuma s međunarodnim institucijama. No EU odgovara da izmjene ne dolaze u obzir, čime, ironično, više škode Samarasu nego Ciprasu. Da bi ironija bila potpuna, 80 do 85 posto Grka izjašnjava se za euro: dio birača, dakle, s jedne strane podržava odmetnika Ciprasa, a s druge ostanak u eurozoni. Ta su dva stava proturječna, osim ako netko uoči izbora ne blefira, a europski moćnici vele da oni nisu ti. “Pažnja, Grci: što odlučite 17. lipnja, imat će posljedice za vas i za nas”, poručio je čak i francuski predsjednik François Hollande. U pravu je jer je Moody’s najavio da bi izlazak Grčke iz eurozone natjerao da Francuskoj i Njemačkoj snizi vrhunski rejting.

Ako u nedjelju Nova demokracija sa saveznicima skupi dovoljno zastupnika i nastavi udovoljavati Europi, ni ta se situacija neće dugo održati. Analitičar Janis Lulis tvrdi da bi takva Vlada opstala samo nekoliko mjeseci. “Iz urna u nedjelju može izaći samo zakrpa”, veli. A možda ni to. U obzir dolazi i još jedna pat-pozicija – novi izbori u srpnju.
Grčka još ima euro, no mnogi građani više nemaju ni jedan primjerak te valute. A gdje nema gotovine, razvija se trgovina u naturi i alternativne valute. Skupina od tisuću Atenjana utemeljila je sustav “vremenske banke”, čiji članovi razmjenjuju usluge bez plaćanja novcem. Kad jedan član nekome pruži uslugu, primjerice popravi računalo, primatelj usluge u računalni sustav unese koliko je sati “kredita” zaradio. Zarađene sate član može koristiti tako da od drugog primi uslugu. “Vremenski bankari” nude razne popravke, šišanje, selidbe, jezične lekcije, čak i liječničku pomoć. Sve jednako vrijedi: sat posla informatičara cijeni se koliko i sat čišćenja.

Alternativna valuta
U gradu Volosu stanovnici se koriste vlastitom valutom – TEM. Legalnost mu je upitna, ali vlast ga tolerira. Inicijator TEM-a u Grčkoj je domaći čovjek Janis Grigoriu, koji je preuzeo i ulogu “službe za platni promet”, koju obavlja na računalu. TEM je zapravo mjerna jedinica kojom barataju članovi vremenske banke u Ateni. Kad netko nekome nešto proda, Grigoriu mu bilježi određen broj TEM-ova, prema tome kakvu su vrijednost sudionici u trampi dogovorili. Zarađenim TEM-ovima moguće je plaćati druge proizvode ili usluge. Sustav je, kažu reporteri, dobro smišljen, informatiziran i sistematiziran. Sredinom travnja imao je 800 korisnika, a neki vjeruju da će TEM istisnuti euro. Gradonačelnik Panos Skotinionis podržava inicijativu, ali se zalaže i za očuvanje eura. Sam Grigoriu ne može predvidjeti sudbinu te valute. Možda će umjesto njega odlučiti novi vlastodršci, ako izbori uopće dovedu do nove vlade. Drugdje se trampa odvija na primitivniji način. I funkcionira. Cvatu sajmovi na kojima u igri nije novac, već se sve obračunava u robi. Par cipela vrijedi tri ručnika, za odijelo se traži pet ili 10 knjiga.

Lančana reakcija

I Hrvatska u nizu domina
Tko u ostatku Europe, pa i u nas, vjeruje da ga se potencijalna kataklizma na jugu Balkana ne tiče – vara se. Grčki bi “default” mogao izazvati masovnu rasprodaju obveznica drugih rubnih zemalja eurozone i podignuti “do nebesa” cijenu kreditiranja Španjolske i Italije. A od tog trenutka ne bi bio dalek put do “defaulta” tih dviju velikih država koje su prevelike da bi ih se moglo spasiti financijskom pomoći međunarodnih institucija. To bi bila “katastrofa koja prijeti Europi iza ugla”, o kojoj govori ekonomski guru Paul Krugman. Sjetimo li se da su vodeće hrvatske banke Zaba i PBZ u rukama talijanskih Unicredita i Intese Sanpaolo, shvaćamo da smo i mi jedno od domina koje bi palo.

Autor: Ozren Podnar,VLM
14. lipanj 2012. u 22:00
Podijeli članak —
Komentari (2)
Pogledajte sve

grke su francuzi i nijemci navukli na austerity measures umjesto da su grci izišli iz eura prije dvije godine i sad bi se već oporavljali…..a ovako tonu i dalje….
mi smjerno slijedimo istu tu politiku i proći ćemo isto kao i grci…..možda još i gore…….
bilo bi lijepo da se pripremite i naoružate kartušinom, zlatom i konzervama…….iako kasnite jedno tri godine……ali bolje prekasno nego nikad…… [smiley]

come Armageddon, come Armageddon, come

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close