Povodom javne rasprave o nacrtu novoga Ovršnog zakona, odvjetnik Mićo Ljubenko dao je prijedlog za ukidanje prakse fiktivnih prigovora dužnika koji uzrokuju nepotrebne parnice. Time bi se moglo učinkovito stati na kraj praksi objesna parničenja dužnika, a tako će, čini se, i biti. Naime, iz Ministarstva pravosuđa doznajemo da je taj prijedlog usvojen. Može se očekivati da će se opomena pred tužbu, koja je danas predmet podsmijeha i uzrok parnica, pretvoriti ponovno u efikasan instrument naplate vjerovnika, kao što je to u drugim zemaljama.

Potpora prijedlogu
“Kako je sad izložen nacrt novoga Ovršnog zakona, podnio sam prijedlog za dopunu Ovršnog zakona kroz kriterij za prigovor javnom bilježniku kojim bi se onemogućilo lako iniciranje parnica onim dužnicima koji su utužene račune prijavili kao pretporez s osnove PDV-a. Taj zakonski rez uzrokovao bi smanjenje broja fiktivnih parnica koje opterećuju sudove”, objasnio je za Poslovni dnevnik Mićo Ljubenko, dodavši da je prijedlog dopune zakona dao kao odvjetnik. Podršku za njega dali su mu, kaže on, najprije kolege odvjetnici, zatim suci, javni bilježnici, ali i revizori i porezni savjetnici. “Ne postoji lobi ili interesna skupina kojoj ovakvo stanje odgovara. Ne postoje ni strane koje bi time bile oštećene”, naveo je.

Nejasna zakonska norma
Poznato je da vrlo velik broj dužnika godinama koristi prazninu u Ovršnom zakonu kroz zakonski nejasno reguliran prigovor javnom bilježniku, što bi se sada popravilo tako da bi se korištenje računa u porezne svrhe smatralo priznanjem duga. O čemu je riječ? Dužnicima bi se, zapravo, ukinula mogućnost da legalno iste račune prijavljuju kao osnovu za odbitak PDV-a s jedne strane, a s druge koriste pravo prigovora javnom bilježniku ne priznajući iste račune i time uzrokuju parnicu. Takvo postupanje poprimilo je razmjere pravila kojim se iskorištava nejasna zakonska norma suprotno od njezina cilja. Takvih parnica, kaže Ljubenko, ima na tisuće. Dodatno je i val nelikvidnosti aktualizirao taj problem na način da je jednostavno do kraja anulirao bilo kakav značaj utuživanja neplaćenih računa, a što se faktično čini kroz postupak ovrhe putem javnih bilježnika. Ljubenko ističe da su posrijedi parnice u kojima u pravilu odvjetnici nisu zastupali dužnike, jer ih za takav jednostavan manevar dužnici nisu ni trebali. Suci su ih, s druge strane, napominje, ipak morali voditi, zbog čega su usporeni neki stvarni postupci. Taj problem godinama je poznat u pravnoj praksi, ponajprije trgovačkih sudova. Svaki pojedinačni napor sudaca u tom smjeru, koliko god je bio opravdan, bez dodatne pravne regulacije bio je neučinkovit. Pitanje obrazloženosti prigovora, ističe Ljubenko, bilo je preširoko za tumačenje te nije moglo biti usklađeno kroz sudsku praksu.

Rasterećenje sudaca
“Sudska se praksa prije nekoliko godina konačno predala i zauzela stav da je svaki prigovor koji je procesno uredan ujedno obrazložen, neovisno o sadržaju obrazloženja”, kaže Ljubenko. Povratak povjerenja u efikasnu naplatu računa pravnim putem omogućit će sucima da se ponovno posvete stvarnim sporovima, a odvjetnicima da daju učinkovitu pravnu pomoć. Takvim “zakonskim rezom” sudovi bi se rasteretili većine parnica među pravnim osobama, pa je to vraćanje duga zakonodavstva i pravosuđa gospodarstvu, jer gospodarstvenik nije dužan sumnjati u svoje partnere, on treba imati povjerenje u sustav.