Kupnja Lera, poznatoga riječkog brenda sokova s tradicijom duljom od 40 godina, pokazala se za Podravku kao čisti promašaj. Koprivnička kompanija Lero je kupila prije četiri godine kad je na njezinu čelu bio tadašnji predsjednik Uprave Darko Marinac. Potpisana su tada dva ugovora: prvi o kupnji brenda za 48 milijuna kuna te drugi za opremu, zemljište i pogone od 90 milijuna kuna. Ukupno 140 milijuna kuna ili približno 20 milijuna eura.
Danas je vrijednost i brenda i nekretnina Lera, koji se nalaze na riječkoj Vežici, drastično umanjena u Podravkinim poslovnim knjigama. Vrijednost brenda smanjena je na samo osam milijuna kuna (ili šest puta manje u odnosu na kupovnu cijenu), dok je vrijednost zgrade i građevinskog zemljišta u Rijeci gotovo prepolovljena. Usto se to u knjigama vodi kao imovina namijenjena za prodaju, stoji u Podravkinu izvješću za 2011. godinu, a vrijednost im je procijenjena na 49 milijuna kuna. Osim što je proizvodnja i prodaja Lera znatno pala, što je uostalom i dovelo do ispravljanja prije navedenih vrijednosti, proizvodi ne samo da se ne proizvode u kupljenim pogonima koji su zatvoreni lani, nego se velikim dijelom uopće ne proizvode ni u Podravki! Samo pića u staklenoj ambalaži se proizvode u Podravkinu Studencu u Lipiku, dok se ostali artikli pune na “outsourcanim” lokacijama – u tvrtkama Matica Modicus (u Osječko-baranjskoj županiji) te u riječkoj tvrtki Marula. O tome kako je Lero lani poslovao, iz Uprave Podravke nismo uspjeli dobiti odgovor. Prema internim podacima o proizvodnji, koje je nedavno dobio Poslovni dnevnik, vidi se da je u deset mjeseci prošle godine u odnosu na godinu prije prodaja Lera pala četiri puta. U Podravci nam također nisu odgovorili ni o tome koji su im planovi s Lerom i misle li nastaviti ulagati u taj brend ili će ga se zbog izuzetno lošeg rezultata jednostavno riješiti. Nejasno ostaje i zašto se kompletna proizvodnja Lera ne odvija u tvornici Studenac u Lipiku, koja ima vrhunsku tehnologiju. Podravka je puno uložila u Studenac, prema nekim neslužbenim procjenama riječ je o više od 200 milijuna kuna posljednjih desetak godina. No i Studena je poseban problem za Podravku jer ne postiže zadovoljavajuće rezultate. Naime, zbog višegodišnje premoći Jamnice na tržištu pa onda i na policama (pogotovo u najvećem trgovačkom lancu Konzum) Studena se teško probija do potrošača.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.osi@ dobro si to napisao i zapazio. vjerojatno je i Studena na istom putu kao i Lero. No kad si već spomenuo strance nije ni njima tako jednostavno osim nenadomjestive CocaCole…ni njihova Bistra nije polučila uspjeh.jana i Jamnica tu praktiki drže glavninu tržišta.
mislim da se Podravkinom segmentu pića crno piše jer dobre sokove još imaju i Vindija i Maraska a Hrvatska je premalo tržište za sve
iz ovog članka bi se moglo zaključiti da je “ulaganje u promociju branda”, tj. lupanje novca u reklame sve što treba napraviti.
brand čini vrhunska tehnologija, organizacija proizvodnje i kontrola kvalitete, tek ako se to drži stalno na visokoj razini promocija ima nekog smisla.
u dobroj vjeri par puta sam kušao lero, i onda ga počeo zaobilaziti u širokom luku, to je jedan jako zaslađeni bućkuriš bez ikakvog prepoznatljivog okusa, i ako netko doista vjeruje da se priča o uspješnom poslovanju svodi na ulaganje puno novca u reklamu, jako je u krivu.
autizam naših menadžera je na vrhuncu, bar u tom segmentu u hrvatskoj uspješno funkcionira niz brandova, od coca-cole do stranih pivovara, tko je htio, mogao je puno naučiti pukim promatranjem istih pa bi znao koliko je napora u svim sektorima poslovanja potrebno da bi se stvorio i održao brand.
apropos, ako u studenoj imaju najsuvremeniju proizvodnju, a ne ide im baš dobro, to jasno znači da i tu proizvode gubitke, jer “najsuvremenija proizvodnja” znači jako veliko investiranje, a vrijeme povrata investicije sasvim je ograničeno upotrebnim vijekom najboljih performansi, i svaki izgbljeni dan ne može se nadoknaditi nikad u povijesti.
kad se samo malo zagrebe, odmah ispliva potpuna nekompetentnost naših mendadžera a povijest pokazuje da “domaće zvijezde” iz plive ama baš nigdje nisu napravili dobar rezultat, što vjerojatno znači da je i njihovo obrazovanje bilo ceremonijalno i nesolidno.
a ne bi bilo ni toga malog grebanja da se nije našao neki savjestan revizor koji je uzeo pošteno odraditi svoj dio posla, inače bi sve ostalo u dubokoj tišini dok jednog dana ne objave opći bankrot podravke.
To nije problem Lera kao takvog, nego nesposobnih Podravkinih uprava koje su brend i proizvodnju umjesto unaprijedili, totalno uništili.
Uključite se u raspravu