Emmanuel Saez i Thomas Piketty posljednjih deset godina prate osobni dohodak siromašnih, srednje klase i bogatih u zemljama diljem svijeta. Njihov posao ponajviše upućuje na to da su oni koji u Sjedinjenim Američkim Državama najviše zarađuju u posljednjih trideset godina preuzimali sve veći i veći dio ukupnog dohotka, a nejednakost je danas akutna kao i prije Velike depresije.

Ovaj dvojac, koji je u Washingtonu i ekonomskim krugovima poznat po kratici “Piketty-Saez”, oblatio je konzervativni uvodnik The Wall Street Journala, a spominju se i u dokumentima Bijele kuće o proračunu. Tridesetdevetogodišnji Saez profesor je na Sveučilištu u Kaliforniji, a dobitnik je Medalje John Bates Clark, nagrade za ekonomiju koja se može mjeriti s Nobelovom, te stipendije Zaklade MacArthur. Četrdesetogodišnji Piketty radi na Ekonomskom fakultetu u Parizu, a među brojnim nagradama osvojio je i Le Mondeovu nagradu za najboljeg mladog ekonomista. Obojica, kažu, cijene te se čak i dive američkom poduzetničkom nagonu, inovativnom duhu te akademskoj izvrsnosti. Međutim, obojica su zaprepaštena zbog rasprave koja se trenutno vodi oko toga bi li bogati, koji su u proteklih 30 godina u džep spremili sav rast osobnog dohotka, trebali plaćati veće poreze. “SAD se navikava na suludu nejednakost”, začuđeno kaže Piketty. “Ljudi kažu da je dokidanje nejednakosti radikalan potez, ali ja smatram da je toleriranje ove razine nejednakosti u SADu radikalno.” Koliko su god njihovi podaci doprinijeli općoj raspravi o zaradi i poštenosti, njihov se prijedlog korektivnih mjera nalazi daleko od okvira ljubaznih političkih razgovora – značajan porast graničnih poreznih stopa za bogate, s trenutnih 35 posto na 50, 70 ili čak 90 posto.

Ova dvojica ekonomista smatraju da čak i najodvažniji plan demokrata za nametanje viših poreznih stopa bogatima – Buffetovo pravilo, minimalna porezna stopa od 30 posto na zarade veće od milijun dolara – ne bi promijenio situaciju. Konzervativci uzvraćaju da bi više porezne stope u potpunosti usporile gospodarski rast, a neke bi tvrtke i zaposlenici koji puno zarađuju morali otići u druge zemlje. No Piketty i Saez tvrde da je povijest na njihovoj strani. Mnoge su države uvele veće porezne stope, a i SAD je nekoć imao veće porezne stope što nije spriječilo rast. “SAD na neki način počinje nalikovati staroj Europi, što je s povijesnog gledišta vrlo neobično”, kaže Picketty. “SAD je nekoć bio društvo jednakosti, i po duhu i po stvarnom stanju. U Francuskoj je nekoć vladala znatno veća nejednakost u pogledu bogatstva i osobnog dohotka, a bili su i porezi za bogate veći – taj je potez izmišljen upravo u SAD-u.” Baš kao što se dogodilo i u drugim industrijski naprednim zemljama, nejednakost osobnog dohotka u SAD-u je opala nakon Drugog svjetskog rata, tijekom vremena koji mnogi povjesničari ekonomije nazivaju “Velikim stezanjem”, a stabilna je bila do kraja sedamdesetih. No nejednakost je tada ponovno počela rasti. Njihov graf upućuje na dobro poznat trend: duboko U, u kojem je nejednakost danas akutna kao i u razdoblju prije Velike depresije. Zbog gospodarske krize koja vlada već nekoliko godina i novih predsjedničkih izbora, pitanje nejednakosti ponovno je privuklo pozornost javnosti.

Peter Orszag, bivši direktor Ureda za upravu i proračun u Obaminoj administraciji, kaže da je rad Pickettyja i Saeza “administraciji pomogao da se usmjeri vezano za izmjenu poreznih zakona.” Picketty i Saez otkrili su da se zabilježena kretanja uglavnom nastavljaju. Od 2000. do 2007. godine dohodak donjih 90 posto radnika porastao je tek za 4 posto nakon prilagodbe za inflaciju, a za gornjih 0,1 posto dohodak je porastao za otprilike 94 posto. Podaci koje su ova dva ekonomista objavila u ožujku pokazuju da je gornji postotak u džep spremio gotovo svaki dolar rasta dohotka u prvoj godini oporavka gospodarstva. Gornjih deset posto 2010. godine utržilo je otprilike polovicu ukupnog dohotka. Njih su dvojica zbog ovih rezultata ponovno zatražila da se uvedu više porezne stope za bogate. Uz pomoć Petera Diamonda, Nobelovca s Instituta za tehnologiju u Massachusettsu, Saez je procijenio da bi “optimalna” gornja porezna stopa za bogate, to jest najveći utrživi dohodak od onih koji su ga se spremni odreći, bila između 45 i 70 posto. “U Washingtonu se raspravlja o izboru između poreznih stopa iz Bushove i iz Clintonove ere”, kaže Diamond, kojega je Obama nominirao za čelnika Saveznih rezervi, ali su se republikanci usprotivili. “Naši rezultati pokazuju da bi se trebalo odlučiti između porezne stope iz Reaganova doba prije 1986., koja je iznosila 50 posto, te stopa koje su vladale od Johnsona do Reagana”, koje su bile više. “Trideset posto tri puta je manje od Rooseveltovih 91 posto”, kaže Picketty, misleći na vladavinu Franklina Delana Roosevelta, koji je predstavio New Deal. “A nejednakost je veća nego u Rooseveltovo doba.”

Annie Lowrey