U različitih životinjskih vrsta, od afričkih slonova i poljskih miševa do plavih kenijskih majmuna i divljih konja s Novog Zelanda, dugotrajne i korisne veze između ženki pokazale su se kao temeljne jedinice društvenog života, kao sila koja povezuje postojeće skupine te objašnjava zašto su se njihovi preci uopće skupljali u stada. Znanstvenici su nadišli fazu pomatranja, gledajući, naprimjer, kako se dvije majmunice timare do blaženstva, te žele izmjeriti koje su koristi takvih prijateljstava.

Znanstvenici su otkrili da ženke pavijana koje gaje čvrste sestrinske odnose s drugim ženkama luče manje stresnih hormona, da žive značajno dulje te da uspiju odgojiti više mladunčadi nego njihove manje društvene srodnice. Isto tako, divlje kobile koje imaju prijateljice pastusi znatno manje uznemiravaju, a i puno im više ždrebadi preživi nego osamljenim kobilama. Mišice koje u leglu imaju prijateljicu koju su same odabrale imat će više mladunčadi nego one koje su prisiljene životni prostor dijeliti s miševima koji im nisu dragi. Slonice sa svojim prijateljicama kontaktiraju putem čestog rikanja. “Ta je rika svojevrstan slonovski mobitel”, kaže Joseph Soltis, znanstvenik iz Disneyjeva Životinjskog carstva na Floridi. “Javljaju se jedna drugoj gdje su.” Znanstvenici su također dokazali da u ženke pavijana koja ima malenu, ali čvrstu bazu družica za timarenje razina stresnog hormona kortizola znatno manje raste nego u ženki koje imaju široku, a plitku društvenu mrežu. “Važno je imati tri bliske jedinke”, ističe Joan Silk, primatologinja sa Sveučilišta u Kaliforniji. Tri su prijateljice dovoljne za “onu vrstu snažnih, stabilnih veza koje ženkama pomažu da se uspješnije nose sa stresom”. Neke znakove ženskog prijateljstva lako je uočiti. Lavice, na primjer, jedna drugoj doje mladunčad. Pjegave hijene pozdravljaju se raskošnim obredima uzajamnog povjerenja. Slonice se dodiruju surlama, dijele hranu. Soltis ističe primjer jedne slonice koja je spasila mladunče svoje najbliskije prijateljice nakon što je upalo u jezerce tako što ga je surlom izvukla van. Marina Cords sa Sveučilišta Columbia u New Yorku već trideset godina proučava plave kenijske majmune. Svjedočila je brojnim nasilnim okršajima različitih skupina, u kojima se ženke bore, a mužjaci uglavnom samo promatraju borbu. Ženke vrište, grizu, trgaju meso jedne s druge, a nakon bitke “pripadnice iste skupine jedna drugu grozničavo timare”, ističe Cords. “Zbijaju se u grupice, a pojedine hijene jurcaju od jedne do druge grupice, kao da sve pokušavaju što više jedna drugoj ugoditi.”

Timarenjem se hijene opuštaju i podsjećaju jedne druge da su im sudbine i dalje povezane. Na kraju krajeva, ako skupina plavih majmuna postane prevelika, razdvaja se u manje skupine, a one koje su danas sestre već bi sutra mogle postati neprijateljice. Godinama se smatralo da su ženke čimpanza asocijalne te da ignoriraju druge ženke u svojoj skupini. S obzirom na to da su ženke takozvani disperzivni spol, moraju napustiti svoje mjesto odrastanja te pronaći utočište u nekoj drugoj skupini, što znači da su okružene ženkama koje im nisu bliske, a sve se bore za iste stvari. Nakon deset godina praćenja čimpanza na zapadu Afrike, Julia Lehmann sa Sveučilišta Roehampton u Londonu otkrila je da se odrasle ženke sprijateljuju na brojne načine, na primjer, održavaju kontakt očima dok traže hranu, a potom se odmaraju naslanjanjem leđa o leđa. “Većina ženki u mojem istraživanju imala je barem jednu blisku prijateljicu s kojom su se uvijek družile”, kaže. Muška je bliskost razmetljivija, kaže Lehmann, no ženska su prijateljstva otpornija te traju dok jedan član bliskog para ne ugine. Lehmann ne zna zašto ženke čimpanza traže prijateljice, no takav im savez ne pomaže kod agresivnog ponašanja mužjaka. “Mužjaci čimpanza toliko su dominantni da im čak ni dvije ženke ništa ne mogu”, kaže. Znanstvenici sumnjaju da je odgovor sličan onome koji su otkrili kod ženki pavijana – prijateljstvo je vezano za biokemijske procese i predvidljivost. Robert Seyfarth sa Sveučilišta u Pennsylvaniji i Dorothy Cheney nedavno su objavili članak u Annual Review of Psychology o evolucijskim korijenima prijateljstva te istaknuli da je život pavijana vrlo stresan, naročito za ženke. “Prijateljica vam daje osjećaj predvidivosti i sigurnosti, a time se možete braniti protiv svega nad čim nemate kontrole”, kaže Seyfarth i dodaje, “tu je riječ o snažnoj biokemijskoj vezi”.

Natalie Angier