Odbor za zaštitu novinara objavio je imena 12 zemalja, uključujući Irak, Rusiju, Filipine, Afganistan, Pakistan i Meksiko, koje se nalaze na njegovom godišnjem “indeksu nekažnjivosti” jer dopuštaju da zlostavljanje i ubojstva novinara prođu nekažnjeno. Prijetnje novinarima naglašene su i u tekstu nove inicijative američkog ministarstva vanjskih poslova.

Do Svjetskog dana slobode tiska, 3. svibnja, na internetskoj stranici tog ministarstva HumanRights.gov objavljivat će se priče o osobama koje su ubijene, pritvorene ili im je onemogućeno izvještavanje, odnosno uskraćeno temeljno pravo na slobodu govora. Prvi slučaj tiče se vijetnamskog blogera Dieu Caya, koji se od 2008. godine nalazi u zatvoru zbog namještene osude za neplaćanje poreza. No onamo ga je dovelo to što je pisao o problemima korupcije i ljudskih prava u Vijetnamu te kritizirao kineski stav prema temeljnim ljudskim pravima. Pažnju je zaokupio i slučaj Natalije Radzine, aktivistice za demokraciju iz Bjelorusije koju su državne službe premlatile i utamničile prije no što je prošle godine pobjegla u Litvu. Već smo navikli da većina država koje provode represiju odbacuje borbu za slobodu govora i tiska kao pokušaj nametanja zapadnjačkih vrijednosti. No prema Međunarodnom sporazumu o građanskim i političkim slobodama, “svi imaju pravo na slobodu izražavanja”. Odbor za zaštitu novinara objavio je da je od 1992. godine ubijeno 639 novinara, a u 565 slučajeva ubojice su prošle nekažnjeno. Najopasniji posao za novinare diljem svijeta jest političko izvještavanje, a najizglednije žrtve su lokalni novinari.