Najveća elektroprivredna poduzeća na svijetu imaju velike planove za Mozambik. Donedavno je ta istočnoafrička zemlja bila poznatija po dugogodišnjem građanskom ratu te imala malo energetskih resursa u usporedbi s Nigerijom i Angolom. Međutim, u posljednjih deset godina tvrtke poput Exxon Mobila, britanske BG grupe i talijanskog Enija pomoću najnovije tehnologije, pa tako i napretka u metodama bušenja na velikim dubinama, traže nove izvore zemnog plina koji će Mozambik prometnuti u žarište novog energetskog vala.

Mozambik možda ima više zaliha zemnog plina, koji se upotrebljava za različite svrhe, od tvorničke proizvodnje do proizvodnje električne energije, nego Norveška, koja je europski energetski div. Ova istočnoafrička zemlja nije jedino novo energetsko otkriće. Tanzanija i Kenija također privlače sredstva najvećih svjetskih elektroprivrednih poduzeća, koja ulažu milijarde dolara u potragu za novim izvorima nafte i plina. “Afrika će u sljedećih deset godina biti okosnica naše proizvodnje i rasta”, u ožujku je u Londonu ulagačima rekao Paolo Scaroni, izvršni direktor talijanskog energetskog diva Enija. Eni će u razvoj projekata za iskapanje zemnog plina u blizini mozambičke obale uložiti ukupno 50 milijardi dolara. Sve brža potraga za resursima u istočnoj Africi posljedica je uzdrmavanja globalne industrije energije, koja se s mukom pokušava prilagoditi brojnim velikim promjenama – od nuklearne katastrofe koja je lani zadesila Japan do smanjenja subvencija za alternativne izvore energije uslijed europske gospodarske krize i naglog rasta netipičnih fosilnih goriva, kao što je plin iz škriljevca koji se sve više iskapa diljem svijeta. Te su promjene osobito izražene u Kini, danas najvećem potrošaču energije i proizvođaču ugljikova dioksida. Kina strahovito brzo raste i nezasitno troši prirodne resurse. “Potražnja milijardi potrošača energije diljem svijeta ne jenjava”, ističe Adi Karev, voditelj odjela za savjetovanje u energetskom sektoru tvrtke Deloitte u Hong Kongu. “Globalno tržište mijenja se zbog sposobnosti tvrtki da nađu nove izvore energije, naročito na dalekim lokacijama.”

Zbog novih otkrića, među kojima je i kanadski naftni pijesak, tvrtke sa Zapada, poput Royal Dutch Shella i BP-a, osigurat će proizvodnju u budućnosti. Prema podacima Uprave za informiranje o energetici, državne tvrtke, poput kineskog Sinopeca i ruskog Gazproma, polako preuzimaju proizvodnju domaćih rezervi, a time i kontrolu nad otprilike 85 posto svjetskih izvora nafte. Zbog novih otkrića brojne države, od Sjedinjenih Američkih Država do Rumunjske, danas mogu smanjiti ovisnost o uvozu energije te povećati porezni dohodak i zaposlenost. Chevron i druge tvrtke sa Zapada u Poljskoj iskapaju plin iz škriljevca koristeći se tehnologijom razvijenom u SAD-u. Potencijalne rezerve Poljsku bi opskrbile plinom u sljedećih 50 godina. Međutim, ova renesansa fosilnih goriva nije se povoljno odrazila na sve tvrtke koje se bave energijom, alternativni sektor s time se teško uspijeva nositi. Analitičari tvrde da će električna energija dobivena iz vjetroelektrana u blizini obale Velike Britanije i Njemačke tako stajati šest puta više nego ona dobivena u elektranama na ugljen i zemni plin. Bizarno je to što bi mnogim projektima za razvoj zelene energije u spas mogle priskočiti tradicionalne tvrtke koje se bave naftom i plinom. Tako su, naprimjer, u posljednjih 18 mjeseci španjolska naftna kompanija Repsol i norveški konkurent Statoil najavili ulaganja u vjetroelektrane u sjevernoj Europi.

Mark Scott