Hoće li zakonodavac iskoristiti izmjene zakona u povodu potpune liberalizacije tržišta poštanskih usluga, koja treba nastupiti 2013., za ponovno uvođenje plaćanja PDV-a na isporuke pisama ili preporučenih pošiljaka teških do deset kilograma? Do zakonske promjene, odnosno oslobođenja došlo je sredinom 2009., netom nakon što je vođenje Vlade preuzela bivša premijerka Jadranka Kosor. U plemenitoj namjeri da zbog širega društvenog interesa tzv. univerzalne poštanske usluge pojeftine, uvrštene su u malobrojna izuzeća od plaćanja tog poreza. No nakon gotovo trogodišnje primjene tog rješenja važe se kakva je posljedica te odluke za građane i gospodarstvo kao korisnike tih usluga. Odnosno, imaju li od toga koristi?

Odricanje države
Iskustvo je pokazalo da najveću korist od toga ima bogati financijski sektor, koji nije u sustavu PDV-a pa se sada pojavilo pitanje hoće li zbog novoga režima i Ministarstvo financija u svojoj borbi za svaku “proračunsku kunu” začepiti i tu rupu. Najveći apsurd toga poreznog rješenja je da se državna blagajna u krizi odrekla godišnje 50 milijuna kuna, a da od toga korist uglavnom imaju banke, leasing i osiguravajuće kuće, koje ne posluju u sustavu PDV-a. Stručnjaci tvrde da građani takvu poštedu u biti ne osjećaju. Zahvaljujući toj poštedi od PDV-a građani mogu uštedjeti svega 75 lipa po jednom pismu, no pisma u svakodnevnom životu prosječnoga građanina odavno su rijetkost. Građani ne šalju pisma, nego uglavnom u svojem poštanskom sandučiću dobivaju pisma financijske branše. Isto tako izuzeće od plaćanja PDV-a na te poštanske usluge za realni sektor, tj. tvrtke koje rade u sustavu PDV-a, ima neutralan efekt jer ne stvara trošak gospodarstvu. Poduzetnici iz sustava PDV-a kažu da bi im plaćanje PDV-a na te usluge, povratak na rješenje prije promjene iz 2009., predstavljalo jednakratni trošak i gotovo minoran učinak jer bi se iznos plaćenog PDV-a u istom iznosu u kojem je plaćen odbio. Konačno, upozoravaju da proizvodna poduzeća sve manje koriste tradicionalnu poštansku uslugu pa da je taj ustupak države za njih beznačajan. A kako na tom području stoje banke s obzirom na to da nisu u sustavu PDV-a? Činjenica je da su one najveći “potrošači” jer svaki mjesec poštom šalju na milijune obavijesti, opomena, obračuna i reklama. Procjenjuje se da banke, kao i osiguravajuće kuće, mjesečno pošalju tri do četiri obavijesti u jedno kućanstvo. Tome treba pribrojiti i korištenje poštanskih usluga tih institucija prema gospodarstvu, kao i pakete do deset kilograma. Poznavatelji ocjenjuju da je na godišnjoj razini više od pedeset milijuna njihovih “običnih” pisama.

Preporučene pošiljke
Ako se računa prema cijeni koja u Hrvatskoj pošti za ta pisma iznosi 3,10 kuna, posrijedi je iznos od 150 milijuna godišnjih troškova za poštarinu.Dodamo li tome iznosu i trošak za preporučene poštanske pošiljke i pakete koje na godišnjoj razini troši financijski sektor, pa i ostali subjekti koji nisu u sustavu PDV-a, kao npr. lokalna samouprava i tijela državne uprave, taj iznos prelazi brojku od 200 milijuna kuna. U vezi s tim je zanimljivo da najbogatiji dio gospodarstva tako zadržava približno 50 milijuna kuna godišnje koje bi i po najjednostavnijoj računici trebali platiti PDV-om u državni proračun. A to ukupno u protekle gotovo tri godine znači oproštenih 150 milijuna kuna. Do zaključenja broja nije stigao odgovor Ministarstva financija kako to misle riješiti.