EN DE

Iz sudske prakse

Autor: Poslovni.hr
17. travanj 2012. u 22:00
Podijeli članak —

Povrat troškova obrazovanja
Prema stavu Vrhovnog suda RH u odluci broj: Rev-31/1999 ocjena nižih sudova da ne postoji ugovorna obveza tuženika vratiti tužitelju predmetne troškove obrazovanja je neosnovana, jer je na temelju naprijed navedenih činjenica, a uz primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima – osnovano zaključiti da su stranke sklopile ugovor kojim se tuženik obvezao vratiti tužitelju navedene troškove u slučaju prestanka radnog odnosa na osnovi njegovog otkaza ugovora o radu.Naime, pisana zamolba tuženika, kojom je zatražio od tužitelja da mu odobri pohađanje seminara i polaganje ispita, ima značenje ponude za sklapanje ugovora u smislu odredbe iz čl. 32. st. 1. ZOO, a tužiteljeva odluka kojom je udovoljeno zamolbi, s tim da je u njoj navedena sporna obveza vraćanja troškova, ima značenje protuponude u smislu odredbe iz čl. 41. ZOO. Kako tužitelj po zakonu nije bio dužan snositi sporne troškove, a tuženik je preuzeo ugovornu obvezu vraćanja tih sredstava u slučaju jednostranog prestanka radnog odnosa.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi
Već ste pretplatnik? Prijavite se Google računom

Radni spor nije za arbitražu nego sud
Prema stavu Vrhovnog suda RH u odluci broj: Revr 500/2008 arbitrabilnost ne postoji ako se radi o sporu za koji je zakonom izrijekom predviđena samo sudska zaštita prava i ako se spor vodi o pravu koje je uređeno strogim propisima i kojim stranke ne mogu slobodno raspolagati.Za rješavanje spora radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu izrijekom je propisana sudska nadležnost (arg. iz čl. 115. i čl. 126. ZR), a osim toga, pitanje otkaza ugovora o radu uređeno je strogim propisima (čl. 105. – čl. 117. ZR) i “pravom na otkaz ugovora o radu” stranke ne mogu slobodno raspolagati. Proizlazi, dakle, da spor radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad nije arbitrabilan, te da arbitražna klauzula iz čl. 16. citiranog Ugovora o radu nije valjana.Nastavno tome, valja zaključiti da je za rješavanje predmetnog spora nadležan sud. Odredbu čl. 128. st. 1. ZR, kojom je propisano da rješavanje radnog spora stranke radnog odnosa mogu sporazumno povjeriti arbitraži, treba tumačiti u vezi s odredbom čl. 3. st. 1. ZA, što znači da se arbitraži može povjeriti samo rješavanje arbitrabilnog radnog spora, a o čemu se, kako je već navedeno, u konkretnom slučaju ne radi.

Autor: Poslovni.hr
17. travanj 2012. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati