Odvjetnici i suci smatraju da što prije treba stati na kraj tvrtkama za koje je nesporno da su dužne platiti određeni dug vjerovnicima, no umjesto toga pokreću parnicu u kojoj osporavaju naplatu duga, a istodobro od te iste “sporne” fakture često ostvaruju i poreznu korist jer je prijavljuju Poreznoj upravi kao svoj PDV.

Dužnici koji isti račun koriste za obje svrhe – i za pretporez i za parnicu – morali bi se odlučiti samo za jedno: ako fakturu koju im je poslao vjerovnik na naplatu prijave u porezne svrhe, što gotovo svi rade zbog pretporeza, izgubili bi pravo da pokrenu parnicu. Naime, ako se državi prikaže račun kako bi se iskoristio pretporez, onda to ima značaj priznanja tog duga, pa dužnik tada više ne bi mogao taj isti račun osporavati u parničnom postupku. Odvjetnici tvrde da je više od 90 posto novih ovrha i parnica zahvaćeno tim paradoksom. Odvjetnik Mićo Ljubenko među prvima je predlagao da se problem riješi tako da dužnik u svojem prigovoru na naplatu bude obvezan označiti je li taj račun prijavio kao “svoj PDV”, tj. dobro poznati pretporez. “Pravilo je danas da dužnik koristi Ovršni zakon i paušalnim prigovorom na ovrhu šalje svaki račun u dugogodišnju parnicu. Umjesto da funkcionira pravna naplativnost računa, što je osnovna zaštita od nelikvidnosti, stvorena je anomalija koja se godinama valja po sudovima i širi zarazu nelikvidnosti”, kazao je on, istaknuvši da je osnovni problem što Ovršni zakon za prigovor nije uvjetovao nikakav razlog. Zanimljivo je da na taj prijedlog mjerodavni u Ministarstvu pravosuđa gledaju sa simpatijama jer bi mogao poslužiti kao dobro rješenje.

Upitan za mišljenje o tome, Valja Bilić, pomoćnik ministra pravosuđa, složio se s njime navodeći da “kad dužnik dobije pretporez, time priznaje i račun, pa se parnica više niti ne bi trebala voditi”. S druge strane, kako je objasnio, zbog kontrole bi se trebao pri Poreznoj upravi formirati registar koji bi sadržavao podatke o odbijanju pretporeza. To bi sudovima omogućilo raspolaganje podacima, pa bi velik broj parnica mogao otpasti. Problem paušalnih prigovora doista opterećuje trgovačko sudstvo velikim brojem izlišnih parnica, potvrdio je predsjednik Visokog trgovačkog suda Mario Vukelić, objasnivši da se “vrlo često institut prigovora zloupotrebljava.” “Prigovor se vrlo često paušalno piše i tako dolazi do pokretanja parnica bez osnove. Predlagali smo da se taj problem otkloni”, naveo je Vukelić, dodajući da je nelikvidnost generirala značajni porast broja parnica. Iznio je i najnoviji podatak da je samo u 2011. novih parnica na prvostupanjskim trgovačkim sudovima za 32 posto više u odnosu na 2010. U 2010. je pokrenuto 22.791 novih parnica, dok se njihov broj u 2011. “popeo” na 30.106. Raste stoga i pritisak na VTS koji je tako imao 10 posto veći porast broja svih predmeta u 2011. Tome “kumuje” i podregulirani institut prigovora koji je pravi magnet za gotovo sve dužnike.

Uvođenje reda

Treba regulirati i iznimke
Odvjetnik Ljubenko smatra da uvođenjem reda u platni promet danas otpadaju pravni i porezni razlozi da se dužniku koji po računu prebije ili čak povrati PDV dozvoli da na sudu dokazuju kako taj isti račun ne priznaje. No, napominje i da ne bi bio nikakav problem regulirati i iznimke od tog pravila u cilju da određeni dužnici ipak mogu zaštititi svoja prava prema vjerovniku unatoč prethodnom odbijanju PDV-a: “Dužnik koji smatra da teoretski nije dužan svom vjerovniku iako je ”povukao“ PDV imao bi prigodu vratiti PDV državi i time bi ostvario svoje pravo na parnicu.”