U HUP novostima pravni će tim HUP-a iz broja u broj odgovarati na različite pravne te druge upite svojih članica, ali i drugih hrvatskih poduzeća. Za neka pitanja na koja pravni tim ne bude imao odgovor potražit će savjete kod odgovarajućih državnih tijela ili stručnjaka. Svoje upite možete slati e-poštom na admira.ribicic@hup.hr, odnosno faks-uređajem na broj 01/4897-556.

Otkazni rok i bolovanje
Otkazni rok počinje teći danom dostave odluke o otkazu ugovora o radu poslodavca ili radnika te ne teče za vrijeme trudnoće, korištenja bolovanja, godišnjeg odmora, plaćenog dopusta, itd., odnosno iz svih slučajeva navedenih u čl. 113. Zakona o radu (NN 149/09 i 61/11). Međutim, nerijetko se događa u praksi da poslodavac radnika oslobodi rada za vrijeme otkaznog roka te radniku prizna sva prava iz radnog odnosa za vrijeme otkaznog roka. Jedino u tom slučaju, kada je poslodavac oslobodio radnika rada za vrijeme otkaznog roka, privremena nesposobnost za rad (otvaranje bolovanja) radnika nema učinka jer bolovanje ima veze s radom, a ovdje je riječ o slučaju kada je radnik u radnom odnosu kod poslodavca do isteka otkaznog roka bez obveze rada. Ukratko, ako radnik nema obvezu rada kod poslodavca, bolovanje nema učinka. Iako Zakon o radu takav slučaj ne spominje, navedeno ima uporište u novijoj sudskoj praksi.
Ivan Sarić, dipl. iur., pravni savjetnik

Trošak prijevoza radnika
Zakonom o radu (NN 149/09, 61/11) nije propisana obveza poslodavca u vezi s podmirenjem troškova radniku u vezi s odlaskom i dolaskom na posao. Navedeno pravo, koje dakle nije utemeljeno na zakonu, većina radnika crpi iz odredbi važećih kolektivnih ugovora, pravilnika o radu pojedinih poslodavaca te sporazuma između radničkog vijeća i poslodavca. Isto tako pravo na troškove prijevoza radnika može biti ugovoreno u svakom pojedinačnom ugovoru o radu ili može biti utemeljeno na jednostranoj odluci svakoga pojedinog poslodavca. Pritom su načini na koje je pitanje troškova prijevoza radnika kod poslodavca različito riješeni, pa tako u nekim slučajevima postoji obveza poslodavca za isplatu troškova za sve mjesece u kalendarskoj godini, a u drugim slučajevima poslodavac plaća troškove prijevoza za 11 mjeseci jer se ne uračunava vrijeme kada je radnik na godišnjem odmoru te stoga zapravo i ne dolazi na posao. Isto tako kod nekih poslodavaca isplata troškova prijevoza radnika regulirana je tako da radnik ima pravo na te troškove samo onda kada je stvarno radio pa u tom slučaju radnik nema plaćene troškove kada je na bolovanju, plaćenom dopustu i sl. Zaključno, ako poslodavca ne obvezuje kolektivni ugovor, pravilnik o radu, sporazum s radničkim vijećem, ugovor o radu s radnikom ili ne postoji odluka poslodavca da podmiruje trošak prijevoza radnika, poslodavac neće biti u obvezi isplatiti radniku trošak prijevoza .
Admira Ribičić, dipl. iur., pravna savjetnica

Plaćeni dopust za osobne potrebe
Sukladno članku 65. Zakona o radu radnik ima pravo tijekom kalendarske godine na oslobođenje od obveze rada uz naknadu plaće za važne osobne potrebe, a kao osobito važna potreba navedeno je sklapanje braka, porod supruge, teža bolest ili smrt užeg člana obitelji. Pritom zakon propisuje da radnik ima pravo godišnje na sedam radnih dana plaćenog dopusta ako drugim aktom nije drukčije uređeno. To znači da poslodavac može, a najčešće to i radi, slobodne dane urediti pravilnikom o radu ili kolektivnim ugovorom (rijetko ugovorom o radu) i to tako da točno propiše za koje situacije radnik ima pravo korištenja slobodnih dana i koliko dana ima za koju situaciju. Pritom treba imati na umu da poslodavac svakako mora poštovati zakonski minimum, a naravno može plaćeni dopust urediti i povoljnije za radnike.
Nataša Novaković, dipl. iur., pravna savjetnica glavnog direktora