Približavanjem ljeta, kad Željku Rohatinskom istječe guvernerski mandat, sve su glasnija nagađanja hoće li nakon 12 godina HNB preuzeti novo lice i udariti drugačiji smjer monetarnoj politici.

Dosadašnji istupi guvernera protumačeni su kao njegova želja da i u trećem madatu vodi HNB, zbog čega je navodno premijer Zoran Milanović bio primoran odustati od generacijski puno bližeg Borisa Vujčića kao novog čelnika monetarne vlasti. No, za domaću ekonomiju puno važnije pitanje jest hoće li novo/staro lice na čelu HNB-a otvoriti mogućnost da se središnja banka jače angažira na poticanju gospodarskog rasta tiskanjem novca, o čemu se svako malo može čitati u novinama. Toj ideji guverner Rohatinski bio je prilično nesklon uz argument da je rješenje izlaska iz krize u reformama.

Razumijevanje i iluzija
Ideja o kojoj se sada špekulira je da bi se povećanjem novčane mase za pet do deset posto u odnosu na postojeću razinu dalo vjetra u leđa domaćoj ekonomiji te oživjela gospodarska aktivnost uz držanje inflacije pod kontrolom. Ključan preduvjet za to je čvrsta suradnja između fiskalne i monetarne vlasti što bi moglo osigurati “razumijevanje” premijera i guvernera, ali i suglasje bankarskog sustava i velikih kompanija. Bi li hrvatsku ekonomiju spasila dodatna likvidnost ili je to samo iluzija? Makroekonomistica Zrinka Živković Matijević iz Raiffeisen banke naglašava: “Ključ rješenja ekonomskih problema ne vidim u monetarnoj politici već na fiskusu i reformama. Država mora prvo definirati strateške prioritete na kojima želi temeljiti rast, što želi razvijati, proizvoditi, izvoziti i prema tome posložiti ekonomsku politiku, a ne donositi mjere u kojima nije jasno za koga je kreiran novac”. Podsjeća da količina novca u opticaju već dugo nije problem. “U Hrvatskoj ne nedostaje kunske likvidnosti zbog čega i imamo niske kamatne stope koje su padale i na razine Euribora što je za nas izuzetno nisko. Problem je u visokoj averziji prema riziku i cijeni duga za državu. Ne možemo očekivati niske kamatne stope za zaduživanje tvrtki bez smanjivanja troška duga države što je nemoguće bez reformi”, ističe. A kako u visoko euriziranoj ekonomiji u kojoj je tečaj okidač za rast cijena natiskati novac i ne izazvati rast inflacije? Kako povećati količinu kuna u opticaju da vrijednost kuni ne potone, a dugovi indeksirani uz eure i švicarske franke ne skoče? “Moram priznati da ne vidim kako povećati novčanu masu da ne dođe do tečajnih promjena kada trenutno HNB brani tečaj smanjivanjem kunske likvidnosti”, napominje Maruška Vizek s Ekonomskog instituta Zagreb.

Treba svježi novac
Drugačije mišljenje ima profesorica monetarne politike s Ekonomskog fakulteta Marijana Ivanov. “Gospodarstvu treba svježa ponuda novca i rast novoodobrenih kredita kojima bi se financirale investicije, potrošnja i zapošljavanje, što znači da nedavno povećanje obvezne rezerve i druge mjere kojima se isisava kunska likvidnost kod banaka (a ujedno djeluje na rast kratkoročnih kamatnjaka te umjetno održavanje stabilnosti deviznog tečaja) nisu poželjne s aspekta budućeg ekonomskog rasta”, kaže Ivanov. Inflacija bi kaže, bila pod kontrolom kad bi s većom novčanom masom rastao i realni sektor, uključujući i izvoz. I sada imamo inflaciju, kaže, izazvanu velikom poreznom presijom i skupom državom, a njenom porastu dodatno pridonosi slabljenje kune koje poskupljuje uvoz, više cijene nafte, a u budućnosti i veći PDV. “U takvom okruženju teško je birati između smislenosti monetarne ekspanzije i razboritosti očuvanja financijske stabilnosti, posebice ako uzmemo u obzir i moguće negativne učinke pada kreditnog rejtinga na troškove vraćanja starih dugova”, kaže Ivanov podsjećajući da rast kredita ne ovisi samo o HNB-u već i o volji banaka da odobravaju kredite i klijentima da se zadužuju.

Ovaj članak prenesen je iz ttiskanog izdanja Poslovnog dnevnika, ostatak pročitajte ovdje, a pretplatite se ovdje!