Miriam i Christian Rengier, njemački bračni par koji se preselio u New York, prošlog su proljeća pošli u obilazak privatnih osnovnih škola na Manhattanu u potrazi za pravom ustanovom u koju će upisati sina. Smjesta su zapazili izostanak etničke raznolikosti. A onda im je u jednoj školi gospođa koja ih je vodila pokazao kantinu.

“Djeca su na izbor imala sedam vrsta obroka – sushi, mikrobiotički ručak, i Bog zna što još”, sjeća se Miriam. “Rekla sam, a što ako ne želim da mi sin bira između sedam jela? Pogledala me kao da sam idiot.” Za Rengierove, odluka je bila vrlo jednostavna. Sin će ići u državnu školu. “Nije bilo upitno možemo li si priuštiti privatnu školu”, objašnjava Miriam. “Upitno je bilo je li ona odraz stvarnog života.”U New Yorku dobrostojeće obitelji obično upisuju djecu u privatne škole. No ne i dobrostojeće obitelji iz inozemstva. Prema analizi podataka s popisa stanovnika, većina bogatih stranaca koji danas žive u New Yorku predstavlja otklon od postojećeg obrasca jer djecu šalju u državne škole. U ovom gradu ima oko 15.500 obitelji s djecom školske dobi i ukupnim dohotkom od najmanje 150.000 dolara godišnje, a u kojima su oba roditelja rođena u inozemstvu. Njih 10.500, odnosno 68 posto, školuje djecu isključivo u državnim školama, što je gotovo dvostruko više od američkih roditelja u ovom gradu u istoj prihodovnoj skupini. Kontrast je još očigledniji kod roditelja stranaca s prihodom domaćinstva od preko 200.000 dolara. Njih 61 posto školuje djecu u državnim školama, u usporedbi sa samo 28 posto parova rođenih Amerikanaca. “Nikada nismo imali ovoliko djece”, kaže Elizabeth Phillips, ravnateljica osnovne škole Public School 321 u bogatoj četvrti Park Slope. “Ali također u ovoj četvrti nikada nije živjelo toliko bogatih obitelji stranaca.” U intervjuima dobrostojeći stanovnici New Yorka stranog porijekla tvrde da su se za državne škole odlučili zbog veće etničke i ekonomske raznolikosti. Neki govore da su zbog činjenice da su doseljenici naučili jako puno o različitim kulturama te da žele da i njihova djeca posjeduju tu vještinu.

“Kad dođu u državnu školu, nađu se u potpuno novom svijetu, svijetu različitih ljudi i različitih vrijednosti, a upravo takav je i stvarni svijet”, objašnjava Lyn Bollen, koja je odrasla u engleskom gradu Birminghamu i pohađala državnu školu, a kasnije i poučavala u državnoj školi. “Ako ih pokušavamo zaštititi od toga, činimo im protuuslugu.” Ona se s djecom i suprugom, koji radi za Citigroup, doselila na Manhattan prije dvije godine, a danas joj najstariji sin pohađa državnu školu u blizini stana u središtu grada.Mamta PrakashDutta, financijska menadžerica u jednoj neprofitnoj organizaciji, i njezin suprug, menadžer u gradskoj tvrtki Metropolitan Transportation Authority su iz Indije. Mamta kaže da su ih odgajali tako što su ih poučavali kako uspjeti u globaliziranom svijetu. “Mi smo uvijek ili u Americi ili u Indiji, ali naša će djeca vrlo vjerojatno živjeti u mnogo više država, pa je stoga važno da budu izloženi i nauče se nositi s izloženošću multikulturalnom okružju”, kaže. “A u državnoj školi razvija se puno više uličnih vještina.” Naravno, bogati stranci u New Yorku obično žive u dobrostojećim četvrtima u kojima su i državne škole bolje. Ipak, neki od njih tvrde da su u New York stigli s dobrim stavom o javnom obrazovanju jer dolaze iz zemalja sa snažnim sustavom državnih škola. Doseljenici iz Kanade i nekoliko država Europe kažu da se u njihovim domovinama na privatne škole gleda kao na mjesta koja pohađaju djeca s posebnim potrebama. Gilles Bransbourg s obitelji se iz Francuske preselio u Ameriku još 2009. godine. On i supruga odabrali su školu koju će njihova djeca pohađati, a koja se nalazi u Brooklynu i nudi ugledni francuskoengleski jezični nastavni plan i program, ali i priliku da se djeca značajnije uključe u život četvrti. “Mislili smo da je to sjajno jer će nam djeca postati dio američke zajednice”, objašnjava Gilles.

Kirk Semple