Odluka da za predsjednika Njemačke predloži borca za ljudska prava i kandidata oporbe nakon skandala s dvojicom prethodnika iz konzervativnog bloka govori da se kancelarka Angela Merkel u važnim pitanjima kakvo je nuklearna energija ili spas eura, oslanja na “široku koaliciju”, ocjenjuju mediji i analitičari.

Pošto je Christian Wulff, pritisnut optužbama za korupciju u petak podnio ostavku, sve su stranke, osim radikalne Die Linke (ljevica), podržale Joachima Gaucka kao kandidata za predsjednika o čemu će savezna skupština glasovati 18. ožujka. Pastor Gaucke (72), je nestranački čovjek kojeg su podržavali Zeleni i socijaldemokrati u lipnju 2010., no izgubio je od kandidata konzervativaca Christiana Wullfa kojega je Merkel pogurala u trećem krugu. Kada je u nedjelju nakon samo jednog sastanka svih stranaka Merkel javnosti kazala da su se suglasili oko Gaucka, nazvala ga je “profesorom demokracije” koji može “odlučno pomoći izazovima našeg doba”. Uloga njemačkog predsjednika ceremonijalna je, ali on može biti moralni autoritet, a Gauck je upravo to i kada je u lipnju izgubio, Nijemci su srcem bili uz njega, a ne uz Wullfa.

Na prvi pogled za kancelarku je to poraz, drže mediji i analitičari koji tvrde da je Merkel bila pod pritiskom jer su joj liberali (FDP), koalicijski partner “zakrenuli ruku” prijetnjom rušenja koalicije. No dublji uvid otkriva da je Merkel krenula u potragu za “novim koalicijskim partnerom” i da su sve “opcije otvorene”, kaže politolog Stephen Bastos. Kancelarka je taktičarka koja pobjeđuje čak i kada poklekne, piše tisak o najboljoj političarki Europe i sažima kako je FDP dobio partiju pokera, Njemačka budućeg predsjednika koji je i konzervativan i ugledan, a javnost primila poruku da kancelarka zna biti pragmatična. “Kako je Merkel dosad pridobila potporu Zelenih i SPD-a u važnim europskim pitanjima ili oko pitanja nuklearnih elektrana (koje je Njemačka odlučila postupno zatvoriti) tako je ovaj put učinila i s izborom predsjednika. To približavanje može joj samo pomoći za” parlamentarne izbore 2013., piše tisak. Mediji podsjećaju da je Merkel skladno vodila veliku koaliciju sa socijaldemokratima od 2005. do 2009., koje na papiru više nema, ali ima u praksi. Tako je i s produbljenjem dužničke krize eurozone Merkel uspjela oporbu navesti da glasuje kako ona želi.

Oporba je jasno naznačila da će tako glasovati i 27. veljače kada će se odobravati novi plan pomoći za Grčku. Majstorsko taktiziranje Merkel je naučila od svog političkog oca, bivšeg kancelara Helmuta Kohla koji je 16 godina vodio njemačku vladu. Konačno, iako je Gauck kandidat liberala, s kancelarkom ima mnogo zajedničkog. Sama je Merkel kći pastora i sama je odrasla u komunizmu bivše istočne Njemačke kao i on. Gauck je nakon prijedloga rekao da je sretan što “je netko poput njega, rođen tijekom užasnog rata i s 50 godina života u diktaturi (…) pozvan postati predsjednik države”. Upozori je da nije “ni Superman, ni nepogrešiv” i da je zbunjen u ulozi ping pong loptice dvaput u godinu dana, no da želi pomoći Nijemcima suočenima s krizom eura da “vrate vjeru u vlastite snage”.

(Hina/pd)