Smanjenje ulovnih kvota i ribolovnih dana, desetkovanje flote, povećanje minimalnih ulovnih težina te ograničavanje uzgoja – sve to dovelo je do preslagivanja među uzgajivačima tune u Hrvatskoj. Još prije dvije godine ulaganja u kavezni uzgoj tuna slovila su kao jedan od najuspješnijih poduzetničkih poteza. Na zadarskom području tim su se poslom vrlo uspješno bavile četiri tvrtke. Danas posluju samo Kali tuna i Jadran tuna, a u Splitsko-dalmatinskoj županiji Sardina iz Postira. Put Japana iz kaveza tih triju uzgajivača prije mjesec dana otplovilo je oko 2500 tona tuna. “Rezultati se još zbrajaju, ali već možemo reći da je prošla godina bila najbolja otkad postojimo. I po količini ribe i po financijama”, kaže Miro Mirković, član Uprave Kali tune, koju su 1996. osnovali hrvatski iseljenici iz Australije Dragan Vidov i Toni Šantić. Tvrtku su 2005. prodali islandskoj Atlantis grupi, čija je tvrtka Umami danas 100-postotni vlasnik Kali tune i meksičkoga uzgajivača Baja Aqua Farms. Na tako dobre rezultate, tvrdi Mirković, utjecali su vrlo visok tečaj jena i ICCAT-ovo smanjenje kvota na Mediteranu sa 30.000 tona na 12.900 tona.

Saljani negoduju
“Veliku je ulogu odigrao i rat u Libiji, zbog čega nije izlovljeno 1000 tona njihove kvote, a smanjen je i rok izlova na mjesec dana, pa neki brodovi na Mediteranu nisu uspjeli uloviti svoju kvotu. Francuska je kažnjena zbog prelova, pa im je kvota smanjena. Iz naših kaveza na japansko je tržište otišlo 1680 tona, a 1200 ostavili smo za prirast”, objašnjava Mirković i ističe da im je to dodatni motiv za buduće projekte, a jedan od najvažnijih je podizanje novog uzgajališta pokraj otočića Lavdara Vela na području općine Sali. Iako Zadarska županija snažno podupire taj projekt, Saljani negoduju jer nitko u obzir nije uzeo njihovo mišljenje, pa mu na prvoj sjednici Općinskog vijeća namjeravaju dati još jednu negativnu ocjenu. Općinski načelnik Zoran Morović kaže da su i 2010. Ministarstvu zaštite okoliša uložili žalbu na izdanu lokacijsku dozvolu.

‘Sve je po zakonu’
“Prostornim planom predvidjeli smo tri lokacije za ribogojilišta, a Lavdara Vela na samoj je granici naše općine i jasno nam je da nismo u poziciji da tjeramo mak na konac jer je dovoljno da se lokacija pomakne samo nekoliko stotina metara prema Zadra i izađe iz naše općine. Tako nećemo ništa riješiti, a uzgajalište će nam opet biti u susjedstvu, na plovnom putu prema Parku prirode Telašćica i Kornatima. Ima još mora koje se može dati u koncesiju. Neprihvatljivo je da se na ulazu u Nacionalni park Kornati i Park prirode Telašćica uzgajaju tune jer se na taj način devastira netaknuta priroda”, kaže Morović. Žalba je odbijena s obrazloženjem da je lokacija Lavdara Vela previđena za uzgoj ribe prostornim planom Zadarske županije te da je prethodno saljsko općinsko vodstvo bilo suglasno s projektom ribogojilišta. Općina je za ribogojilišta je predvidjela tri lokacije, a Morović ističe da im nije jasno zašto je Zadarska županija odabrala baš onu koja je u Srednjem kanalu, na plovnom putu. Županija bi trebala štiti prirodne resurse od kojih turizam ima koristi, drži Morović i dodaje da bi cijelu priču mogli tjerati i do Ustavnoga suda, ali sumnja da bi nešto postigli. Žao mu je, kaže, što je izostao minimum komunikacije između Uprave Kali tune i Saljana. U Upravi Kali tune pak kažu da su već navikli na takve reakcije, da ništa ne rade na silu ili protiv zakona. “Svi se uvijek na početku bune, ali kad posao krene, nitko više ne prigovara jer su ljudi sretni da rade. Imamo uzgajališta na Ižu, Zverincu i jugozapadnoj strani Ugljana i nikada se ništa nije dogodilo zbog čega bi netko mogao prigovarati, pa pretpostavljam da će tako biti i s novim uzgajalištem. U njemu bismo mogli otvoriti 36 novih radnih mjesta. Zadarska županija izradila je studiju na osnovi koje su određena mjesta za uzgajališta riba. Mi smo se javili na natječaj i sada očekujemo da Županijska skupština ‘blagoslovi’ županovu preporuku te da formalno dobijemo koncesiju”, objašnjava Mirković. Tek će se tada baciti na pravi posao koji su počeli još prije četiri godine, otkada skupljaju oplođena jaja tuna koje žive u kavezima i koje se mrijeste u prirodnom okruženju. Projekt vode Neven Cinoti i Vice Katačić, diplomirani inženjeri morskog ribarstva, uz potporu Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu.

Ulaganja u brod
“Na uzgajalištu Pod Mrđinom pokraj otoka Ugljana 2008. formirali smo matično jato od 800 jedinki. Tri godine zaredom imali smo spontani mrijest tune u kavezima. Skupljenu ikru 2011. poslali smo na DNA analizu u Düsseldorf. Rezultati su potvrdili da ikra potječe od naše tune i tako smo svladali prvu prepreku za uspješan larvalni uzgoj i uzgoj mlađi u kaveznom sustavu te poslije i jedinki do konzumne veličine”, objašnjavaju Cinoti i Katačić te otkrivaju da paralelno rade na projektu koji će biti jedinstven na Jadranu. Riječ je o pokretnom mrjestilištu jer je, ističu, za mrijest i razvoj iznimno bitna temperatura mora, a pokretno mrjestilište dalo bi idealne uvjete i mogućnost praćenja temperature. Zato je Kali tuna kupila brod Salonu, koji je sada u trogirskom brodogradilištu. “Brod je bio u Brodogradilištu specijalnih objekata u Splitu, dokovali smo ga u Trogiru i prvi put u Hrvatskoj na njemu smo primijenili ekološki silikonski premaz protiv obraštaja, što omogućuje da se brod usidri pokraj farme, odnosno mlađi. Ugradili smo tankove u kojima će se odvijati larvalni uzgoj. Samo mrjestilište prostirat će se na 350 četvornih metara. Sad treba odlučiti hoćemo li odmah krenuti u daljnja ulaganja u brod ili ćemo razvijati novu tehnologiju koju bismo mogli primijeniti u suradnji s nekom tvrtkom iz inozemstva. Dosad je u sanaciju Salone i cijeli taj projekt uloženo oko 300.000 eura, a to je tek početak”, kaže Neven Cinoti i ističe da je ideja da brod bude što bliže kavezima u koje će se preseliti riblja mlađ jer je tuna jako osjetljiva. “Što je transport kraći, veća je mogućnost preživljavanja. Ako nam je matično jato blizu mobilnog mrjestilišta, broda, transport jaja vrlo je lagan, a kasnije i transport mlađi”, kaže voditelj matičnog jata Vice Katačić. Mladi inženjeri ističu da im se ne žuri te da će cijeli projekt biti gotov vjerojatno 2013. Godine.

Božo Puhov, ravnatelj Parka prirode Telašćica

‘Tune turistima uvertira za Kornate!?’
Božo Puhov, ravnatelj Parka prirode Telašćica, kaže kako je za buduće uzgajalište tune na vratima kornatskog arhipelaga doznao od novinara. “Prije dva-tri mjeseca zvali su nas novinari i rekli nam o čemu je riječ, što nas je zaprepastilo. Naravno da mi nemamo nikakvih ingerencija nad tim područjem jer ono formalno nije u našim granicama, ali kao zaštitare prirode i ljude koji se brinu o tome području, mogli su nas barem pitati za mišljenje. Sad nam jedino preostaje nadati se da će sve biti u redu, a kakvu će sliku to ostaviti o Hrvatskoj svim turistima koji organizirano ili individualno dolaze na Kornate, ostaje na dušu onima koji su to područje odredili za uzgajalište ribe”, kaže ravnatelj Parka prirode Telašćica.

Studija dvaput dorađivana

Dobili koncesiju na 20 godina
Kali tuna dobila je 20-godišnju koncesiju za uzgoj tuna na uzgajalištu kapaciteta 3000 tona godišnje. Riječ je o šest polja veličine po 56.260 kvadrata. Stalni dio godišnje koncesijske naknade iznosi 337.500 kuna, a promjenjivi 0,50 posto od ukupnog godišnjeg prihoda ostvarenog na pomorskom dobru. Jerolim Uroda, pročelnik za more i turizam Zadarske županije, kaže da se studija utjecaja na okoliš izrađivala više od godinu dana te da je i Lučka kapetanija imala stroge zahtjeve zbog blizine plovnih putova. Studija se dvaput dorađivala prije nego što je dobila sve suglasnosti nadležnih ministarstava.

nije znanstvena fantastika

Kuća koja sama zna što trebate: U Zagrebu otvoren centar za pametni dom

Strateško partnerstvo

Hyundai ulazi u Ligu prvaka na pet sezona i otvara novo poglavlje svoje europske priče

Pokupovali konkurente

S Meksikancima drže 25% svjetskoga tržišta
“Lani smo kupili Drvenik tunu, koncesiju i kaveze u Marini pokraj Trogira. Kupili smo i Zadar tunu te Maritunu, ribu, koncesiju i kaveze. Imamo dovoljno kapaciteta, i ulaznog i uzgojnog, za širenje, treba nam samo što više ribe. S našom sestrinskom tvrtkom iz Meksika držimo 25 posto svjetskog tržišta, i to nastojimo zadržati. Naravno, uz postojeću kvalitetu jer kvantitetu imamo, između 1500 i 2000 tona godišnje u Hrvatskoj, a u Meksiku oko 5000 tona”, kaže član Uprave Kali tune Miro Mirković.