Jesenas, kad su se rižina polja pretvorila u zlatno žuta prostranstva, državni su inspektori došli izmjeriti je li urod kontaminiran radijacijom. Onami se nalazi samo 55 kilometara sjeverozapadno od uništene nuklearne elektrane Fukushima Daiichi, iz koje je prošloga ožujka u veći dio ove regije istjecao radioaktivni cezij. Međutim, inspektori su utvrdili da riža u Onamiju nije kontaminirana nakon što su ispitali uzorke iz samo dva od ukupno 154 poljoprivredna imanja.
A onda je nekoliko dana kasnije jedan sumnjičavi poljoprivrednik iz Onamija, koji je htio bio siguran da rižu smije dati unuku koji mu je došao u posjet, sam ispitao urod te otkrio da riža sadrži nedozvoljeno visoku razinu cezija. U sljedećih nekoliko tjedana desetak je drugih poljoprivrednika otkrilo da su njihovi urodi zagađeni preko dopuštene razine. Zbog panike koja je uslijedila morala je intervenirati vlada, a obećala je da će u prefekturi Fukushima, gdje se elektrana nalazi, testirati više od 25.000 poljoprivrednih imanja. Zbog zbrke koja je nastala vidljivo je da se gotovo godinu dana nakon jakog potresa i tsunamija koji su uništili elektranu Fukushima Daiichi Japan i dalje bori za očuvanje uroda od radioaktivne kontaminacije. Zbog otkrića kontaminirane riže u Onamiju i sličnog slučaja iz srpnja, kad je otkrivena kontaminirana govedina, vlasti nastoje što prije pokrpati propuste u inspekciji hrane. Uslijed svega što se dogodilo, narušeno je povjerenje javnosti u program praćenja kvalitete hrane, a sve više stanovnika i mnogi stručnjaci tvrde da su vlasti podcijenile te čak i prikrile pravu opasnost za javno zdravstvo kako bi ograničile ekonomsku štetu i moguće novčane odštete. “Nakon nesreće vlada je pokušala nastaviti s uobičajenim stavom i nastojala omalovažiti ozbiljnost nesreće te tvrdila da sama najbolje zna kako riješiti nastale probleme”, kaže Mitsuhiro Fukao, profesor ekonomije na Sveučilištu Keio u Tokiju. “Međutim, ljudi se informiraju na blogovima, Twitteru i Facebooku i saznali su da vladinu sustavu za praćenje kvalitete hrane jednostavno ne treba vjerovati”, dodaje. Diljem prefekture Fukushima i južno do Tokija, koji je čak 240 kilometara udaljen od elektrane, otvoreno je više od desetak postaja za testiranje kontaminacije, u kojima uglavnom rade volonteri, a praćenje radijacije strože je i transparentnije od onoga koje provodi vlada. “Nitko nema povjerenja u vladine sigurnosne standarde”’, kaže Ichio Muto (59), koji uzgaja gljive u Nihonmatsuu, mjestu koje je 40 kilometara udaljeno od nuklearke Fukushima Daiichi. “Kupce ću ponovno pridobiti jedino ako im sve iskreno kažem, pa neka sami odluče što će kupiti.”
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu