Tetrapak d.o.o. u Srbiji i tamošnja nova tvrtka Brzan plast dogovorili su suradnju koja navodno može dovesti do izgradnje mreže za prikupljanje tetrapaka u regiji. Otvaraju se, čini se, zanimljiva pitanja finanaciranja mreže, te ono što hrvatske obveznike plaćanja ekoloških naknada posebno muči: što je sa sustavom zbrinjavanja tetrapaka u Republici Hrvatskoj pošto je u tu svrhu već uplaćeno oko 200 milijuna kuna.

Fond na meti kritika
Rade Simić, direktor specijalizirane tvrtke Brzan plast, naveo je da ulaganja iznose 2,5 milijuna eura te da je najveći pojedinačni ulagač Tetrapak s kojim je potpisan ugovor o suradnji. Predviđeno je i da se pristupi izgradnji mreže za prikupljanje tetrapaka s područja država bivših članica Jugoslavije. O tome su, neki tvrde, već uspostavljeni kontakti sa zainteresiranim partnerima iz regije. Reciklažno središte nalazi se na pola puta između Beograda i Niša, u neposrednoj blizini cestovnoga i željezničkog koridora X, što omogućava lakšu dopremu otpada iz svih dijelova regije. Projekt, čini se, uživa veliku potporu srpskog ministarstva okoliša, rudarstva i prostornog planiranja. Mediji bilježe izjavu resornog ministra Olivera Dulića kako se samo u Srbiji na deponijama godišnje odlaže 16.000 tona tetrapaka. Kakvo je stanje u Hrvatskoj? Prema podacima Fonda za zaštitu okoliša, na tržište se plasira oko 13.000 tona tetrapaka godišnje. No, on se zapravo prikuplja u malim količinama i, kako se čini, nego završava na deponiju. Osim postavljanja edukacijskih naljepnica za odlaganje višeslojne kartonske ambalaže, koji je opet pokrenula tvrtka Tetapak u suradnji s komunalnim poduzećima i sakupljačima vrlo malih količine te ambalaže, nije se učinilo gotovo ništa, pa je pitanje tko treba snositi odgovornost. Fond za zaštitu okoliša nalazi se na meti kritika: nije uspostavio sustav zbrinjavanja iako je u šest godina primjene Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu od gospodarstvenika dobio uplate u iznosu 200 milijuna kuna ekološke naknade za zbrinjavanje tetrapaka.

Vrijedna sirovina završava na deponiju, tvrdi i Marinko Mikulić, vlasnik tvornice papira Pan, ovlaštenog koncesionara za oporabu te ambalaže u Hrvatskoj. Mikulić napominje da tvornica ne prerađuje tetrapak s hrvatskog tržišta, dok im povremeno stiže ambalaža iz Srbije.“Pan ima jedini u regiji tehnologiju za oporabu tetrapaka. U to smo 2006. uložili 12 milijuna eura. Možemo preraditi 30.000 tona godišnje, no Fond nije sklopio ugovor s Panom. Uzeo je velik novac od poduzetnika, a ništa nije poduzeo. Otvoreni smo za suradnju, no čini se da ćemo prije početi prerađivati velike količine tetrapaka iz Srbije”, kaže Mikulić i navodi da je Draganu Rajkoviću, direktoru Tetrapaka za zemlje u regiji, rekao da je Pan spreman oporabiti sve količine, te da računa na “suradnju u novoj tvornici u Slatini gdje u proljeće započinje velika investicija od 320 milijuna eura u dvije faze”. Rajković je pristao odgovoriti na naša pitanja, no do zaključenja broja nismo dobili odgovore. S druge strane, poticaji za promjene šire sumnje u regularnost podataka Fonda za zaštitu okoliša. Prema Fondu, od siječnja 2006. do konca rujna 2011. godine na hrvatsko tržište je stavljeno između 72.000 i 74.000 tona tetrapaka. Od toga je prikupljeno 22.305 tona za što je imao izdatak od oko 11 milijuna kuna.

Kontrolni mehanizam
Pritom je najviše sporno je li, kako tvrdi Fond, u 2009. doista prikupljeno gotovo 80 posto godišnjeg plasmana, ili 10.551 tona tetrapaka, što bi bila polovica ukupno prikupljenog tetrapaka u šest godina. Početkom 2010. je Fond uspostavio kotrolni mehanizam i tako se pokazalo da je u proteklih 21 mjesec (od početka 2010. od konca rujna 2011.) prikupljeno svega 3474 tona te ambalaže, odnosno 165 tona mjesečno. Može se tako otvoriti i pitanje o potencijalnim nezakonitostima u vezi s isplaćenim naknadama po sakupljenim i prerađenim količinama.