Sve dublja kriza tjera poduzetnike na dijametralno suprotne poslovne poteze: dok jedni smanjuju temeljni kapital svojih tvrtki, drugi se odlučuju na povećanje kapitalnih rezervi, što je zbog mobilnosti novca bolje od dokapitalizacije. Smanjenju upisanoga kapitala osobito postaju skloni mali poduzetnici, na koje bi vjerovnici trebali bolje paziti. Ubrzano, naime, raste broj onih koji se tako odlučuju sanirati gubitke što ih bilježe zbog pada poslovnih aktivnosti i prihoda. Da je tako, potvrđuju i brojni oglasi o nakani smanjenja upisanoga kapitala, koji su redovan sadržaj Narodnih novina. Posebna je priča upravo poziv koji se oglasom upućuje vjerovnicima te se time jamči sigurna naplata tražbina.

Ispunjavaju formu
Obveza je to tvrtke koja smanjuje kapital prema Zakonu o trgovačkom društvima, no iskustvo pokazuje da, iako zadovoljavaju zakonsku formu pravodobna informiranja i zaštite vjerovnika, takvi oglasi prolaze nezamijećeni. Odvjetnik Ivica Zelić kaže da se takav oglas može vidjeti samo slučajno: “Teško je očekivati da su svi vjerovnici upoznati s nakanom smanjenja temeljnoga kapitala dužnika koji je neka mala tvrtka”. Za naplatu vjerovnika važna je imovina tvrtke, a ne upisani kapital, no problem nastaje ako ga vlasnik isplati, a vjerovnici nisu na vrijeme reagirali. Upisani kapital po najnovijoj se modi reže na zakonski minimum od 20.000 kuna, a prije toga iznosio je od nekoliko stotina tisuća kuna do čak nekoliko milijuna. Iako je najčešći razlog sanacija gubitaka, Zelić ističe da su moguće i zloporabe. S druge strane kriza je razlog što su mnogi vlasnici osnažili kapitalne rezerve svojih tvrtki. S tom praksom susreće se revizorica Dubravka Kopun.

Protiv negativna kapitala
“Tendencija koju zamjećujemo posljednje dvije godine i koja je uvelike vezana uz globalnu ekonomsku krizu jest da vlasnici uplaćuju novčana sredstava u kapitalne rezerve. Pozicija kapitalnih rezervi prvi je put unesena s računovodstvenog aspekta u financijske izvještaje 2008., kada se uskladilo izvještavanje s odredbama Zakona o trgovačkim društvima”, kaže D. Kopun. Vlasnici mogu uplatiti novac u kapitalne rezerve zbog financijskih potreba društva, a da se on pritom ne unosi u temeljni kapital. Te se rezerve mogu koristiti sve dok je to poduzeću potrebno. Nakon prestanka tih uvjeta novac se može povući. “Dio poduzeća, kako ne bi zbog ekonomske krize imao negativan kapital, započeo je s praksom da njihovi vlasnici unose novčana sredstva u kapitalne rezerve. Tako evidentiraju uvećanje pozicije Kapital i rezerve, što vodi do većeg koeficijenta vlastitog financiranja i jače financijske stabilnosti poduzeća”, objašnjava Dubravka Kopun.