U srpnju 2013. Hrvatska treba postati članica Europske unije, što znači da će ući na golemo tržište kao sudionica zajedničke poljoprivredne politike. Međutim, posljednjih se godina suočava s padom poljoprivredne proizvodnje iako su se iz državnog proračuna izdvajale visoke potpore. Ukupna vrijednost poljoprivredne proizvodnje u 2008. iznosila je 22,6 milijardi kuna, godinu poslije pala je na 21,5, a 2010. se smanjila na 21,2 milijarde kuna. Prema Državnom zavodu za statistiku (DZS), tijekom spomenute tri godine poljoprivredna proizvodnja u fizičkom obujmu smanjena je za više od osam posto, a vrijednosno šest posto.

Iako je Sabor i 1995. i 2002. usvojio agrarne strategije, u kojima je ustvrdio da su obiteljska gospodarstva nosivi stup dugoročna razvoja poljoprivrede, u praksi ta inicijativa nije zaživjela. Golemim potporama više se kupovao socijalni mir sela i naklonost biračkog tijela nego što je planski osmišljavan i realiziran razvoj agrara. Usitnjenost posjeda, starosna struktura i needuciranost poljoprivrednika ključni su problemi nacionalne poljoprivrede. Čak 86 posto gospodarstava ima posjed velik do pet hektara, oni obrađuju 28 posto svih oranica i na njih otpada 54 posto isplaćenih potpora. Ili, u 105.803 poljoprivredna gospodarstva koja drže čak 348.180 hektara vlasnici su starosne dobi 55 i više godina. Fakultetsku diplomu ima 0,4 posto poljoprivrednika. U takvoj situaciji Vlada 2008. donosi apsurdnu odluku: ne limitirajući iznos, odlučila je sa 30 posto nepovratnih sredstava financirati sustav navodnjavanja gospodarstvima koja imaju do pet hektara, onima koji imaju više od 200 hektara pokrivala je 80 posto troškova. Između 2003. i 2008. nekontroliranom potrošnjom subvencioniranoga plavog dizela zbog neplaćenih trošarina državni proračun ostao je uskraćen za 527 milijuna kuna. Kroz to razdoblje za kapitalna ulaganja poljoprivrednim gospodarstvima iz državnog proračuna isplaćeno je nepovratnih 569 milijuna kuna kojima je izgrađena ili modernizirana 201 farma te podignuto 165 trajnih nasada. Željko Jurkin, direktor Eurovoća, ocjenjuje da smo u proteklih deset godina propustili šansu da svoje komparativne prednosti profiliramo u konkuretne proizvode.

Ne može, kaže, na prste jedne ruke nabrojiti proizvode koje Hrvatska može ponuditi svjetskom tržištu, a da su konkurentni i dostatni u količini. IPARD je posljednja šansa da se okrenu trendovi i ne dogodi nam se kao u Mađarskoj gdje je ubrzo nakon ulaska u EU propao velik broj proizvođača. Zemljišna politika i edukacija poljoprivrednika za Ružicu Gelo iz Hrvatske gospodarske komore glavni su stupovi razvoja agrara. U isključivoj su nadležnosti Vlade i resornog ministarstva, a danas vrve problemima. Da odlučuje, kaže, našla bi model i natjerala vlasnike poljoprivrednog zemljišta da ga stave u funkciju. Za ruralni razvoj imamo punu autonomiju i financijsku omotnicu sa 333 milijuna eura. “Budući da je riječ o proizvodnji hrane, Ministarstvo poljoprivrede mora odlučiti u koje će sektore ulagati. Mala gospodarstva imaju šansu, no da bi je iskoristili, Ministarstvo mora za njih dizajnirati posebne mjere, biti dirigent razvoja”, ističe Gelo. Predsjednik Poljoprivredne komore Darko Grivičić smatra da odluku o tome kako će hrvatskim poljoprivrednicima biti u EU u svojim rukama drži Vlada. “Europa nam je odrezala mjeru, uglavnom su poznate kvote, novci i prijelazna razdoblja, međutim koliko je Vlada pripravna investirati u poljoprivredu, nepoznato je, a upravo o toj odluci ovisi hoće li nam biti dobro ili ne”, iznosi Grivičić.

Nažalost propustili smo šansu da profiliramo konkurentne proizvode
Željko Jurkin, Eurovoće

Vlasnike treba natjerati da zemljište stave u funkciju
Ružica Gelo, HGK

Hoće li nam biti dobro, ovisi o tome koliko će vlada investirati u poljoprivredu
Darko Grivičić, Poljoprivr. komora