Njemačka je vlada snizila prognozu rasta za ovu godinu sa 1,0 na 0,7 posto, ali očekuje da će njezino gospodarstvo, najveće u Europi, ponovno ubrzati u 2013. godini. Unatoč toj blagoj reviziji Njemačka će i dalje izvoziti puno više robe i usluga nego što ih uvozi. To se ne sviđa mnogim državama i političarima koji tvrde da je njemački izvozni suficit kriv za ekonomsku neravnotežu u Europi. Je li to istina, zapitali su se i u Deutsche Welleu.

Činjenica je da Njemačkoj ne ide loše, čak ni u krizi. Nacionalna privreda prosperira, a stopa nezaposlenosti je na rekordno niskoj razini. Prošle je godine izvoz premašio magičnu brojku od bilijun eura. Nijemci su istodobno mnogo novca potrošili na uvoz raznih roba i usluga iz drugih država članica EU, ali kad se sve zbroji i oduzme, ostaje činjenica da SR Njemačka ima izvozni suficit od 156 milijardi eura. Trgujući s Nijemcima, čak je 20 od 27 zemalja EU u prošle godine zabilježilo deficit. Hans-Peter Keitel, predsjednik Saveznog udruženja njemačke industrije, u tome ne vidi problem. “Njemačka je najveći europski uvoznik i lokomotiva konjunkturnog razvoja u europskom prostoru”, kaže Keitel. Izvozni višak nije novost za Nijemce jer Njemačka redovito u svijet izveze više robe nego što je uveze. Ipak, u posljednjih deset godina jaz između izvoza i uvoza sve je veći. U 2007. dosegao je rekordnih 195 milijardi eura. Gustav Horn, direktor Instituta za makroekonomiju i istraživanje konjunkture u Zakladi Hansa Böcklera, taj razvoj naziva glasonošom krize u eurozoni. Dužnička kriza je izvorno posljedica krize u izvozno-uvoznoj bilanci, tvrdi Horn. Desetljećima su neke zemlje gomilale dugove, dodaje Horn, misleći pritom i na države i na njihove građane. A drugi su, prije svih Njemačka, bilježili izvozni višak. Njemački suficit temelji na dugovima manje konkurentnih zemalja, smatra Horn, nudeći rješenje: Nijemci moraju više zarađivati. Plaće se moraju povećati. Tada će porasti i potrošnja, što bi se odrazilo i na porast uvoza iz inozemstva.

Njemačka mora nastaviti što je radila i dosad – izvoziti. No prihodi od izvoza morali bi sjesti na bankovne račune zaposlenih, smatra Horn i zaključuje: “Taj bi se novac onda mogao trošiti na domaću i stranu robu i tako bi se na kraju najlakše uspostavila ravnoteža uvoza i izvoza!” Michaela Hüthera, predsjednika Instituta njemačkoga gospodarstva, sklonog poslodavcima, jako su razljutile Hornove riječi. Napominje da su troškovi rada u Njemačkoj visoki u usporedbi s međunarodnom konkurencijom. Točnije, ti su troškovi veći samo u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Italiji i Danskoj. “Najbolje bi bilo da naše gospodarstvo održimo dinamičnim i da tako održimo stopu potražnje za našim proizvodima u eurozoni”, dodaje Hüther. A tu stopu neće biti lako održati. Unatoč provedenim reformama države poput Grčke, Portugala ili Španjolske neće preko noći postati industrijski jake zemlje. Imaju previše strukturnih problema. Europa će još dugo živjeti u neravnoteži koja se ne može ukloniti ograničavanjem izvoza uspješnih država, već uhodanim mehanizmima EU: preko strukturnih i kohezijskih fondova.