Krajem prosinca, Denis Terekhov okupio je svoje zaposlenike na iznenadnom sastanku. Sve to su radoholičari od dvadeset i nešto godina, kako ih ovdje ponekad nazivaju “uredski plankton”, a skupio ih je nakon uredske zabave na temu “smak svijeta” prije nego što otputuju na zimske praznike u Egipat ili Tursku. No on im je imao nešto drugo za reći.

Upozorio ih neka se čuvaju ako odluče sudjelovati u protuvladinim prosvjedima. “Imate li savjet kako da se ponašamo u zatvoru”, netko je dobacio, našto su se svi nasmijali. Posljednjih tjedana ovdje se otkriva jedna tajna, a mladi zaposlenici su u samom njezinom središtu. Naime, kritična masa mladih Rusa shvatila je da imaju moć promijeniti smjer političkih zbivanja. Organizirali su se izvan ustaljenih političkih kanala i iznenadili vodstvo države, baš kao što su mase ove godine isto to uradile u Izraelu, Indiji, Španjolskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Sve je započelo nakon parlamentarnih izbora u prosincu, koje su svi prokazali kao političku predstavu, te zahvatilo rastući ruski srednji sloj umreženih i sofisticiranih građana poput zaposlenika Terekhovljeve tvrtke za internetsko oglašavanje i komunikacije Social Networks Agency. Rezultat – najozbiljnija prijetnja s kojom je Kremlj suočen otkad je Vladimir Putin osvojio prvi predsjednički mandat prije više od deset godina. Osamdeset zaposlenika ove tvrtke “sto puta dnevno spoji se na Twitter, Facebook ili si međusobno šalje poruke”, vole se “družiti na cool mjestima i praviti se važni svojim Vespama” te ih uopće ne zanima što se događa u Kremlju, rekao je četrdesetogodišnji informatički menadžer tvrtke Dmitri Pitirimov. No jedan je događaj trenutačno promijenio svjetonazor ove skupine. Naime, 5. prosinca policija je uhitila njihovog projektnog menadžera Mikhaila Kazakova. Tom mršavom, moderno odjevenom dvadesetsedmogodišnjaku toliko se gadi stanje u ruskoj politici da se još prije osam godina zakleo da nikada neće glasovati. Te večeri odlazio je iz popularnog okupljališta Red Espresso Bar sa šalicom kave u rukama, kad se najednom našao usred goleme skupine prosvjednika. Policija ga je ugurala u autobus i optužila ga za “aktivno opiranje” vlasti. “Svi smo bili očajni jer je Misha bio uhićen ni zbog čega”, kaže dvadesettrogodišnja zaposlenica navedene tvrtke Irina Lukjanovič. Terekhov, koji je smjesta Mikhailu unajmio branitelja, istoga se dana bacio na pisanje novinske kolumne. “Protivnik sam populističke retorike, postojeći gospodarski smjer mi odgovara i vrlo rado ću svakome reći da je za prosječnog poduzetnika Jedinstvena Rusija bolja od Komunističke partije”, napisao je.

“Također sam protivnik revolucije jer mi je majka stara, a kći mlada. Ali, molim vas, možete li vi zauzvrat iskazati bar malčice poštovanja prema meni, mojim zaposlenicima i zdravom razumu općenito?”Samo večer nakon što je Mikhail Kazakov uhićen, njegova suradnica Irina Lukjanovič otišla je do trga na kojem se održavao drugi prosvjed, ali je ostala postrani. “Teško je reći što me nagnalo na stav da vrijedi u njemu sudjelovati”, kaže. “Gledala sam što se događa i shvatila da uopće nije tako strašno kao što sam mislila. Vjerojatno sam u tom trenu odlučila da ću sudjelovati na sljedećem prosvjedu. ”Prilika joj se pružila samo četiri dana kasnije, kad se skupina od 50.000 prosvjednika organizirala putem stranice na Facebooku. Terekhov je mislio da će se pozivu na prosvjed odazvati pet ili šest njegovih zaposlenika, pa ga je šokiralo kad je doznao da je njihov broj puno veći, između dvadeset i 25. Provjedovala je i tridesetpetogodišnja financijska menadžerica Julija Fočenko, koja je izjavila da joj se “svijest okrenula naglavce”. I Irina je imala sličan osjećaj. “Inače rulju prosvjednika poistovjećujem sa stadom koje ide kamo ga se uputi, ali ovo je bilo potpuno drugačije – masa ima vlastiti duh”, objasnila je.Ruski oporbeni pokret postao je domena mladih. Sastanci na kojima se utvrđuju planovi sazivaju se na najmondenijim moskovskim adresama. U ovom gradu opsjednutom stilom, prosvjed je postao moderan. Tridesetdvogodišnji Terekhov kaže da ga plaši činjenica što njegovi zaposlenici tako bezbrižno hitaju suprotstaviti se Kremlju. Kaže da ne shvaćaju “da revolucija nije dječja igra”. Stoga ih je sve sakupio i savjetovao im da se ne opiru policiji. Kad su ga upitali smatra li on da trebaju poći na prosvjed, nije ništa odgovorio. “Mislim da je to privatna odluka”, objasnio je. “Ja im nisam otac, ja sam im samo poslodavac.”

Ellen Barry