Kreatori gospodarske politike moraju staviti naglasak na povećanje razine nacionalne štednje, a tome bi u prilog išlo i veće fokusiranje države na razvoj uređenog tržišta najma umjesto na nedovoljno ciljano subvencioniranje kupnje stambenog prostora, smatra Zdeslav Šantić, glavni ekonomist Societe Genenerale Splitske banke.

“Ukoliko Hrvatska ne poveća razinu svoje domaće štednje, kamatne stope će ostati na visokim razinama, a samim time možemo očekivati i manje investicija i domaće potrošnje, odnosno dugoročno niži rast BDP-a, ali i veću osjetljivost domaćeg gospodarstva na vanjske poremećaje”, kaže Šantić.Drugim riječima, ako građani ne budu više štedjeli, kamatne stope na kredite ostat će visoke, što će se nepovoljno odraziti na potencijalne investicije. Naime, ako se ulagači, a može se govoriti i o građevinskim trvtkama, moraju skupo zadužiti da bi izgradili određeni objekt, moraju ga samim time i skupo prodati. Imajući u vidu izuzetno slabu kupnju stanova, takve investicije bile bi neisplative. Stoga, sve više se spominju benefiti najma stanova umjesto kupnje. Promatrajući okvirno na mjesečnoj razini, rata kredita od primjerice 70.000 eura na 30 godina iznosi oko 460 eura, dok se mjesečni najam kreće između 200 i 300 eura. Jednostavnom računicom, svaka obitelj mogla bi između 100 i 160 eura mjesečno “staviti sa strane”, što bi značilo ušteđenih 1200, odnosno 1920 eura godišnje.

“Visok stupanj vlasništva nad nekretninama ima i određene nepovoljne utjecaje na makroekonomskoj razini, pogotovo ukoliko se radi o kupovini nekretnina s špekulativnim ciljem, odnosno kao supstitut depozitima kod banaka ili ulaganjem”, objašnjava Šantić. Ističe kako smanjenje razine nacionalne štednje dovodi do rasta kamatnih stopa te pritiska na brži rast inozemnog duga svih domaćih sektora. “Nadalje, ne smijemo zaboraviti niti nepovoljan utjecaj na mobilnost radne snage u Hrvatskoj, što će vjerojatno biti i jedna od značajnijih prepreka oporavku zaposlenosti u nadolazećim godinama. Ne smijemo zaboraviti niti aktualne trendove u regiji. Naime, evidentno je da sva gospodarstva u regiji moraju promijeniti svoj model gospodarskog rasta, koji se dominantno temeljio na niskim razinama domaće štednje te visokom priljevu stranog kapitala. Međutim, jasno je da su financijska kriza te nova regulativa za financijske institucije smanjile priljev stranog kapitala u regiju”, kaže Šantić.