Nedavno sam razgovarao s vlasnikom jedne brokerske tvrtke. Pjenio se zbog konkurencije u vidu Goldman Sachsa te ogorčeno i rezignirao uzdahnuo: “Mučno mi je od činjenice da su spašeni, a sada se mogu besplatno zaduživati.” Ovo su riječi osobe koja je u samoj žiži zbivanja. Gade mu se postojeće neravnoporavnosti na Wall Streetu i uvjeren je da se od izbijanja financijske krize 2008. godine ništa nije promijenilo.

Ne prođe tjedan, a da mi se s istim bijesom i gorčinom u glasu ne obrati neki menadžer hedge fonda ili analitičar, pa čak i bankar. Wall Street već je okupiran, i to iznutra.Poznavatelji zbivanja upućuju jednake kritike kao i vanjski promatrači. Financijska industrija potpuno se udaljila od početne uloge posrednika među poduzećima koja žele povećati kapital i pojedinaca koji kupuju proizvode. Umjesto toga postala je stroj koji samoga sebe obogaćuje, pljačka klijente i pridonosi jačanju nejednakosti. A kad dođe do krize gospodarstvo postaje talac banaka koje zahtijevaju financijsku injekciju. Neću se pretvarati da je ovo rašireno stajalište u financijskom svijetu, kao ni da je to stajalište velike manjine. Ovo nećete čuti od direktora velikih tvrtki s Wall Streeta, nećete to čuti ni od prosječnog brokera ili investicijskog bankara. Od njih čujemo samo zvuke samosažaljenja.Oštrije kritike čujemo iz usta osoba s margine, voditelja hedge fondova ili zaposlenika nezavisnih organizacija za istraživanje tržišta. To su umirovljenici ili menadžeri s niskim položajima u hijerarhiji poduzeća kojima uspinjanje po toj ljestvici ne predstavlja jedinu ambiciju u životu. U knjizi “Egzil s Wall Streeta”, Mike Mayo, bankovni analitičar u brokerskoj kući CLSA, koja je u većinskom vlasništvu francuske banke Credit Agricole, bez ikakvog ukrašavanja opisuje kako su ga tretirali nakon što je odbio otpisati viškove banke. Mayo je naročito bijesan zbog kompenzacija direktorima banaka. Prekomjerne kompenzacije “šalju signal da uzimaš štogod želiš na koji god način možeš. A to daje znak vanjskim promatračima da je sustav iskvaren. Zaista bih volio da mogu reći kako žalbe prosvjednika nisu utemeljene, ali tužna je istina da jesu”.Upitao sam Richarda Kramera, koji je prije radio kao analitičar za tehnologiju u Goldman Sachsu, što je pošlo po krivu.

Razočaran načinom na koji Goldman posluje, podnio je ostavku i osnovao vlastitu tvrtku Arete Research. On smatra da nije riječ o nehotičnim pogreškama, već poslovnom modelu. “U svim investicijskim bankama opetovano se ponavljaju novčane kazne i zlodjela, ali to nema pretjeranog učinka na njihovo ponašanje”, objasnio je. “Stoga sam primoran zaključiti da je u pitanju strategija na temelju analize koristi i troška, odnosno da su novčane kazne i troškovi pravnog zastupništva vrlo jeftini kad se u obzir uzme ukupna zarada.” Tijekom nedavne televizijske emisije Laurence D. Fink, predsjednik i izvršni direktor goleme financijske tvrtke BlackRock, i Bill Gorss, legendarni ulagač u obveznice, izrazili su suosjećanje prema pripadnicima pokreta “Okupirajmo Wall Street”. Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, “novac i financije su dominirali nauštrb troška rada i radnika, pa kako onda ne suosjećati s njihovim nevoljama?”, upitao je Gross. “Ako nemate suosjećanja prema njima, a imate prema Wall Streetu, onda ste slijepi.” Napredak je očigledan utoliko što ovakve izjave sada višemanje redovito čujemo iz usta ljudi koji se bave financijama. Možda tek šačica ljudi progovara jer su i oni zbunjeni glede praktičnih rješenja koliko i svi mi ostali. Ne znaju otkud početi. Nadajmo se da će se u sljedećoj godini i to promijeniti. Situacija na Wall Streetu će se zaoštriti. Bonusi će se smanjiti. Prijete i otpuštanja. Europa je na rubu još jedne financijske krize. Možda se iz tog brodoloma izrodi pravi vođa.

Jesse Eisinger