Izbori su završeni, pobjednik je poznat, premijer slaže svoj tim. Kampanja vrlo kratka, izrazito nezanimljiva, bez ikakvih jasnih programskih određenja. Opća načela na razini društveno prihvatljivih sintagmi koje su se prelile u političke poruke koje su graničile s vrtićkim igrokazima.

Kad nemate velika obećanja, onda nema ni velikih očekivanja. Tako su možda mislili stratezi izbornih pobjednika koji su bježali od bilo kakvih opipljivijih obećanja, jasnih i vidljivih programa i projekata koje se moglo očekivati u zemlji koja je u stanju u kakvom živimo. Moglo bi se reći da je zapravo izborni pobjednik, putujući zemljom i prikupljajući (demagoški) mišljenja ljudi o tome što ljudi žele, bio u svojevrsnom ljubavnom zagrljaju s biračima koji su dali svoj potpis na bračnu ponudu Kukuriku koalicije prošle nedjelje. Međutim, medeni mjesec je završio. Nema više bježanja od ogledala i pogleda u vlastiti lik. Ako u tom ogledalu želimo vidjeti lik mađarskog Orbana dok populistički obećava spas, prijeti svima koji ne plešu uz njegove note, misleći povećati prihode proračuna a da se u rashode ne dira, onda nam ne gine i mađarski scenarij. Krajnji rezultat ove “međunarodne zavjere protiv mađarskih interesa pod dirigentskom palicom agencija za rejting” klizanje je rejtinga države u kategoriju “smeće” iako bismo u ovom istom ogledalu htjeli ugledati sliku Angele Merkel koja je nakon izborne pobjede izbjegla populizam i demagogiju i odgovorno preuzela upravljanje zemljom. U dogovoru sa sindikatima smanjila je rashode države, omogućila gospodarstvu da dobije na zamahu, što je onda i smanjilo nezaposlenost na jednu od najnižim povijesnih razina u zemlji, i to u uvjetima velike svjetske krize.

Nelikvidnost
Prva naša slika u ovom ogledalu dolazi iz državnog proračuna. Državni će proračun za razliku od lanjske velikodušnosti i zadržavanja na povijesno istoj (visokoj) razini morati skliznuti na održivu razinu. Kukurikavci su sramežljivo u ponekim nešto konkretnijim izjašnjavanjima u proteklih desetak dana najavili smanjenje proračuna za oko 5 mlrd. kuna. I ovaj put ponavljam već davno izrečenu HUP-ovu procjenu održivoga fiskalnog kapaciteta zemlje u sadašnjim uvjetima. Naš je proračunski maksimum na 107 mlrd. kuna. Sve preko toga znatno ugrožava ekonomske interese zemlje, ugrožavajući našu konkurentnost, poskupljujući naše proizvode, smanjujući izglede izlaska na inozemna tržišta… Druga je slika vrlo slična onoj iz proljeća 2000. kad je tada nova vlada morala riješiti puno manju nagomilanu nelikvidnost koju je naslijedila od svojih prethodnica. Rekli su neki od gospodarskih stratega nove vlasti da imaju pripremljene recepte za ovu tešku ekonomsku bolest pa nam sad predstoji očekivati njihovu hitnu primjenu. Ovaj je put nelikvidnost prije svega pokazatelj naše gospodarske krize pa se sada nadamo konačnom rastu gospodarstva, djelotvornom učinku i određenim kratkoročnim mjerama. Brze intervencije u smanjenju opterećenja gospodarstva kroz smanjenje ili ukidanje raznih parafiskalnih nameta trebale bi biti treća slika u našem ogledalu. Na nju bi se odmah mogla nasloniti i dugoočekivana slika teritorijalnog preustroja zemlje, usko povezano sa smanjenjem broja zaposlenih u administraciji lokalnih jedinica. Ovdje je princip ekonomske održivosti dominantan kriterij utvrđivanja broja jedinica lokalne uprave. Županima treba zahvaliti na suradnji i u izbornim pravilima za iduće lokalne izbore jednostavno urediti zemlju na puno normalniji i efikasniji način. Unutarnje rezerve u sustavima javnih usluga, koji su ujedno veliki potrošači javnog novca (zdravstvo, obrazovanje, socijalni sustav, ali i javna uprava) ujedno su i velika šansa. Ako ćemo biti sasvim otvoreni, potrebno je na tragu Čačićeve najave u te sustave unijeti samo malo efikasnosti kakva krasi iste te sustave u nekim sjevernoeuropskim zemljama. Tu su i veliki potrošači subvencija, pri čemu se brodogradnja ističe kao opasni teret na krhkim državnim jaslama. Slična je stvar i sa sadašnjim sustavom poljoprivrednih subvencija.

Radna prava
Vrlo važna slika u ovom našem ogledalu usko je vezana uz radno zakonodavstvo, odnosno pronalaženje najbolje formule balansa fleksibilnosti radnih pravila i sigurnosti radnika u uvjetima vrlo visoke nezaposlenosti, ali i smanjene gospodarske i investicijske aktivnosti. Ako i dalje budemo njegovali sadašnja prava radnika (posebice u javnom sektoru, pri čemu je poseban naglasak na javnim poduzećima), imamo izgleda da pod teretom javne potrošnje izgubimo svaki izgled za pomicanje iz ovoga živog pijeska. Još je tu puno različitih slika i sličica. Porezni sustav, mirovinski sustav, javna uprava, javna poduzeća, upravljanje i gospodarenje državnom imovinom, privatizacija manjinskih udjela države u poduzećima, jačanje malih i srednjih poduzeća…. HUP je istinski zainteresiran da se u sređivanje naše zemlje krene odmah. Nema počeka niti dana za adaptaciju, nema isprika za nečinjenje ili oklijevanje. Pa, gospodo, izvolite! Imate našu punu podršku, ali i veliko očekivanje. Kako je danas poslovati u našoj zemlji ne zna nitko bolje od nas koji se budimo nemirni (ako i možemo spavati) zbog stanja i problema u koje su nas dovele sve dosadašnje vlade. Hrvatski političari, i na vlasti i u oporbi, nemate pravo na pogrešku. I ne razmišljajte o vlasti, već o državi. Ne razmišljajte o glasovima, već o ljudima. Gledamo vas! Medeni mjesec je završio!

Davor Majetić, glavni direktor HUP-a