Uprava Mercatora već je dva puta javno objavila da neće dopustiti dubinsko snimanje Agrokoru jer im koncern Ivice Todorića nije dostavio odgovarajuća jamstva da ga u procesu podupiru EBRD i IFC.

U posljednjoj se javnoj objavi iz Mercatora pak pozivaju i na zakon o tržišnom natjecanju, zbog kojega najvećem konkuretnu u regiji ne mogu dati tražene podatke o poslovanju. No, stručnjaci kažu da takva mogućnost nije do kraja zakonski regulirana. Jasminka Pecotić Kaufman, profesorica s Katedre za pravo Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, kaže da “pitanje zakonitosti uvida u osjetljive poslovne podatke prije koncentracije poduzetnika konkurenata nije izričito regulirano ni hrvatskim, ni europskim zakonodavstvom”. Objašnjava da smjernice EK za sporazume o horizontalnoj suradnji iz 2010. (na koje se poziva i odvjetnički ured koji je angažirala Uprava Mercatora) reguliraju pitanje tek pojedinačnih podataka poput cijena ili količina. “Razmjena osjetljivih podataka neće se uvijek smatrati nezakonitom i treba je promatrati u njezinu pravnom i ekonomskom kontekstu. U konkretnom slučaju, riječ bi bila o razmjeni podataka u okviru legitimna postupka due diligencea, pod uvjetom da je riječ o podacima koji su relevantni za dubinsko snimanje. Uobičajeno je da se sudionici transakcije dogovore o opsegu informacija koje trebaju biti dostupne te da potencijalni kupac potpiše ugovor o povjerljivosti”, kaže Pecotić Kaufman.

‘Caka’ o povjerljivosti
No, upravo je potpisivanje ugovora o povjeljivosti kamen spoticanja. Agrokor nije potpisao takav ugovor jer u njemu stoji “caka” kojim se potencijalni kupac obvezuje da ako natječaj propadne neće kupovati dionice Mercatora idućih 18 mjeseci. Naravno, Agrokor na to neće pristati, već naviknut na niz poništenih natječaja za Mercator. Ako je namjera konkurenta bila da pod krinkom pokušaja preuzimanja samo “ukrade” povjerljive podatke, može se pokrenuti postupak pred antimonopolnom agencijom, kaže Pecotić Kaufman. Boris Šavorić iz odvjetničkoga ureda Šavorić i partneri, specijaliziranog za preuzimanja i spajanja, odbacuje mogućnost da bi Agrokor zloupotrijebio tu situaciju. “Kao kompanija koja primjenjuje najviše standarde u poslovanju, Agrokor se može obvezati da neće zloupotrijebiti podatke, pa s te strane proces ne bi smio trpjeti”, kaže nam Šavorić. Ističe da se zakonodavstva Slovenije i Hrvatske ne razlikuju znatno kad je posrijedi praksa tržišnog natjecanja, a u obje države nikad dosad nije pokrenut postupak zbog narušavanja tržišnog natjecanja kod dubinskog snimanja između dvaju konkurentskih društava.

Posao stručnjacima izvana
“Kod due diligencea regulatorima je jasno da kupac mora steći uvid u podatke o društvu koje je predmet prodaje te se odredbe o zabrani razmjene povjerljivih informacija ne tumače u tolikoj mjeri restriktivno da bi dovele do zamrzavanja aktivnosti pri preuzimanju”, objašnjava Šavorić. I on kao mogućnost navodi potpisivanje ugovora o povjerljivosti, ali i prepuštanje dijela ispitivanja društva vanjskim neovisnim stručnjacima. Kao rješenje navodi i mogućnost da se osjetljivi podaci ostave neotkrivenima do zadnje faze postupka, kad je uspješnost transakcije izglednija ili da se prikupljeni podaci ostave dostupnima samo uskom krugu ljudi. Na pitanje što u ovom slučaju mogu napraviti vlasnici koji žele prodaju (Pivovarna Laško i banke), Šavorić kaže: “To je već spomenuo predsjednik Uprave Mercatora. Dioničari u tom slučaju moraju sazvati skupštinu, izabrati novi NO, koji će izabrati novu upravu koja ‘će surađivati’”.