Predizborno vrijeme je trenutak kada pojedine političke stranke i samostalni strijelci izlaze pred birače sa svojim proizvodima pažljivo zapakiranim u obilje celofana raznoraznih boja. Sadržaj tih sjajnih paketa, ako ga uopće ima, u drugom je planu jer je važno prodati proizvod, a onda neka onaj koji ga kupi poslije razmišlja o onome što je izabrao. Kako stoji zdravstvo? Za neupućene i one kratka pamćenja hrvatskom zdravstvu se smiješi sjajna budućnost. Nitko od političara, ni oni iskusniji prodavači magle ni javnosti nova lica, ne može izgovoriti više od tri rečenice a da ne spomene zdravstvo. Pri tome najbolje prolazi upravo primarna zdravstvena zaštita. Kao i uoči svakih izbora, primarci odjednom i ničim izazvani postaju najvažniji u svekolikom hrvatskom zdravstvu. Mnogi grlati akteri aktualnoga predizbornog cirkusa odjednom su shvatili što znači stara narodna mudrost “bolje spriječiti nego liječiti”. Zato će oni tobože poduzeti sve kako bi primarna zdravstvena zaštita dobila ono mjesto u zdravstvu koje joj i pripada. Ili kako ovih dana reče jedan bradati gospodin iz vrha aktualne zdravstvene vlasti, “uložit će dodatne napore kako bi primarna zdravstvena zaštita postala kraljica suvremene medicine”. Odmah mi je na pamet pala čuvena kraljica koja je završila na giljotini pa se pitam nije li taj gospodin samo rutinski blefer ili, ne daj Bože, govori iskreno.

Beznadni položaj
Tko je to zainteresiran da primarna zdravstvena zaštita bude u svojoj prirodnoj funkciji, a to je čuvanje i unapređenje zdravlja, rano otkrivanje bolesti i učinkovita rehabilitacija nakon liječenja. Čini se da političarima to nije cilj jer u protivnom primarna zdravstvena zaštita ne bila godinama sustavno marginalizirana i dovedena do stanja u kojem se obiteljski doktori bave svime, samo ne strukom. Mnogi obiteljski doktori, ali i ostali primarni liječnici dnevno primaju i više od stotinu pacijenata, a kad nakon napornog dana podvuku crtu, dolaze do nepodnošljiva zaključka da taj dan gotovo da i nisu ništa učinili za zdravlje svojih pacijenata. Bavili su se, prisiljeni pravilnicima HZZO-a, kojekavim poslovima od kojih pacijent nema koristi. Svakim novim korakom u tzv. reformi zdravstva položaj obiteljskog doktora je sve beznadniji, a njegov posao sve apsurdniji. Zdravstvenoj birokraciji također nije u interesu bolje organizirana primarna zdravstvena zaštita. Kad bi se isključili svi nepotrebni administrativni poslovi, postavilo bi se pitanje opravdanosti postojanja velikog broja radnih mjesta u zdravstvenoj administraciji. Neshvatljivo je da uz računala u svakoj ordinaciji i obvezu rada online obiteljski doktori i dalje više troše na toner i papir nego na lijekove. Unapređenje primarne zdravstvene zaštite osobito nije u interesu farmaceutskim kućama i proizvođačima sanitetskog materijala. Oni su zadnji koje zanima zdravlje, a time i preventivna priroda primarne zdravstvene zaštite. Njima su potrebni bolesni ljudi, potrošači njihovih proizvoda pa bi za njih vrijedilo pravilo “bolje liječiti nego spriječiti”. A što je s lokalnom upravom i samoupravom? Čini se da oni – protivno zdravom razumu, ali i važećem Zakonu o zdravstvenoj zaštiti – nemaju namjeru aktivnije se uključiti u čuvanje zdravlja svojih građana. Najvažnije im je da im središnja vlast doznači nekoliko desetaka milijuna kuna na ime decentraliziranih sredstava i da ih pritom ne pita kako su ih utrošili. Ionako ne pitaju ništa drugo.

Uloga pacijenata
Komu je onda u interesu da primarna zdravstvena zaštita bude bolje organizirana, bolje opremljena i učinkovitija nego je sada? To je u interesu svih zdravstvenih djelatnika zaposlenih u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Ali to ne mijenja stanje stvari jer primarni zdravstveni radnici godinama ne nalaze izlaz iz frustrirajućeg položaja u kojem su se zatekli. Prilično je nevjerojatno da bi se na tom planu moglo dogoditi neko bitno poboljšanje u dogledno vrijeme.Na kraju krajeva, jedini koji bi mogli potaknuti promjene u našem zdravstvu su hrvatski pacijenti, sadašnji, potencijalni i budući. Isti oni kojima se ovih dana slatkorječivo obraćaju političari s početka ovog teksta. Izbori su sjajna prilika za promjene postojećeg stanja. Zato bi bilo dobro pozorno poslušati što nam pretendenti na vlast poručuju, dobro razmisliti, a onda izaći na biračka mjesta. Možda u nekom od onih sjajnih celofanskih smotuljaka ima vrijednog sadržaja pa bi bilo šteta dopustiti da ostane neprimijećen.

Dr. Damir Biloglav, predsjednik HUP-Udruge liječnika poslodavaca