Svjedočenje Mate Granića protiv Ive Sanadera u slučaju Hypo bio je pun pogodak ako je svjedok htio da mu se ne vjeruje. Bivši ministar vanjskih poslova prvi je važni svjedok Uskoka jer je moguću odgovornost locirao uz svojega zamjenika Sanadera. No, nakon niza Granićevih gafova na sudu otvorilo se pitanje zašto sam ruši svoj iskaz.

Zašto je dao priliku Sanaderovoj obrani da ga proziva za lažnog svjedoka? Zašto je odstupio od iskaza danog Uskoku prije samo tri mjeseca, zbog čega je iziritirao i suce? Granić je, čini se, pristao i na blamažu demonstracijom nepoznavanja notornih političkih činjenica kao što je ime koruškog poglavara s kojim je kao šef hrvatske diplomacije sjedio na večeri. Na svoju ruku čak je otkrio i honorare od Hypo banke za savjetodavne usluge, što je za sam proces nebitno. Postoji teza da je Granić svjedočeći plasirao dio svojih tehnika iz diplomacije i lobiranja. To bi moglo objasniti sve nelogičnosti, pa i to kako se sjeća da je davnih dana na jednom sastanku Sanader odjednom ustao i nešto rekao, ali se ne sjeća niza bitnih stvari. Čini se da je mijenjao iskaz da bi sebe bolje zaštitio, no od rušenja vjerostojnosti na kraju bi korist mogao imati Sanader.