Splitskoj Credo banci oduzima se dozvola za rad i pokreće se prisilna likvidacija banke, odlučili su članovi Savjeta Hrvatske narodne banke na izvanrednoj sjednici u utorak. Takav ishod rezultat je nezakonitosti i kriminalnih radnji uprave i vlasnika banke koje su otkrivene u postupku izravnog nadzora koji je HNB započeo potkraj svibnja ove godine. Ukratko, uprava i vlasnici Credo banke banku su tretirali kao samoposluživanje. Kako se ističe u priopćenju središnje banke, prilikom provjera i analize kvalitete aktive, upravljanja kreditnim rizikom, depozitne strukture i likvidnosnog rizika, pokazalo se da je stanje bitno lošije od onoga što je Credo banka prikazivala u svojim izvješćima.

Banka je stoga proteklih mjeseci bila pod pojačanim nadzorom HNB-a (što se dalo naslutiti i kroz opasku o provođenju ‘supervizorskih mjera” prilikom objave polugodišnjih rezultata poslovanja banaka), s namjerom da se njezino poslovanje pokuša dovesti u zakonske okvire i eventualno osigura dokapitalizacija neophodna za stabilnije buduće poslovanje. Međutim, s obzirom na ustanovljene pokazatelje te postupanje uprave i vlasnika zaključeno je da su okolnosti takve da ne daju realne izglede za stabilizaciju i buduće uspješno poslovanje. Oduzimanje licence i postupak prisilne likvidacije te banke s 1,4 milijarde kuna aktive i 0,44 posto tržišnog udjela nakon dugo vremena vraća ’na scenu’ i Državnu agenciju za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka koja je već odredila i likvidatora, a već od danas će se zaprimati zahtjevi za isplatu osigurane štednje u banci. Kako neslužbeno doznajemo, slijedom tih zahtjeva isplate bi trebale početi već idući tjedan.

U Credo banci iznos osiguranih depozita na kraju listopada dosezao je 465 milijuna kuna. Osiguranjem nesmetanog raspolaganja depozitima ovaj slučaj bi u svakom pogledu trebao ostati ‘izoliran’ u smislu nenarušavanja povjerenja u sustav. U HNB-u su spremne i kaznene prijave protiv uprave i vlasnika koji su, sudeći prema primjerima iz poslovne prakse banke koji se navode u HNB-ovu priopćenju, banku koristili za vlastite potrebe’. Naime, navodeći da nisu poštovani ni važeći zakonski propisi niti interni akti same banke, a ni osnovna načela i procedure zdravog bankovnog poslovanja, u HNB-u ističu primjer kredita jednoj od dviju grupa većinskih vlasnika i s njima povezanim osobama (grupa Adut, Boris Barać) koji su krajem ožujka dosezali 60 posto jamstvenog kapitala, dok su drugoj grupi i s njom povezanim osobama (grupi Alkom; Mirko i Marko Vuković) bili na čak 84 posto iako je zakonom propisano da izloženost prema osobama u posebnom odnosu s bankom ne smije prelaziti 10 posto njenog jamstvenog kapitala.

Drugim riječima, tim dvjema skupinama dioničara predstavnici kojih su bili i u bančinom kreditnom odboru banka je odobrila daleko veće iznose kredita nego što su one uložile u njezin dionički kapital, pojašnjavaju u središnjoj banci. Izravnim nadzorom pokazalo se tako i da stopa adekvatnosti jamstvenog kapitala od 12,28 posto, što je malo iznad propisanog minimuma, koju je iskazalo vodstvo banke na čelu sa Šimom Luketinom potkraj ožujka, ne odgovara istini. Ispostavilo se da ta stopa ima zapravo negativan predznak. Dakle, banka više nema jamstvenog kapitala i posluje s (neiskazanim) gubitkom od 317 milijuna kuna. Taj gubitak velikim je dijelom upravo posljedica plasmana odobravanih većinskim vlasnicima i s njima povezanim osobama, bez odgovarajuće kreditne sposobnosti i adekvatnih instrumenata osiguranja, kao i bez definirane namjene, obračuna naknada i troškova platnog prometa, s ugovorenim jednokratnim povratom glavnice i kamata, i to uz višekratna prolongiranja otplate.

Većinski vlasnici Credo banke, među kojima su spomenute dvije grupe držale 86,6 posto udjela nisu, dakle, u stanju izmirivati uredno ni svoje kreditne obveze prema banci. Ne čudi stoga, zaključuju u HNB-u, što nisu odgovorili ni višekratnim zahtjevima središnje banke za dokapitalizaciju banke. U duhu nezakonite prakse bila je i najava povećanja kapitala početkom studenoga; ono je bilo zamišljeno kroz inozemno zaduženje – ali uz zalog bančinih depozita, a ne ulaganjem kapitala dosadašnjih ili novih dioničara.