Postoji jednostavno objašnjenje bankrota brokerske kuće MF Global. Ubilo ju je riskantno mešetarenje Jona S. Corzinea. No, kuću MF Global prema bankrotu nije poslao samo Corzine, već i njezin Nadzorni odbor. Nadzorni odbor MF Globala bio je sačinjen od iznimno profinjenih, kvalificiranih i iskusnih osoba.

Tu su bila dva bivša člana međunarodnog bankarskog diva HSBC, nekada glavni menadžer za financije pri globalnoj osiguravateljskoj tvrtki Aon Corporation te jedan od vodećih članova uprave brokerske kuće J.C. Flowers & Company. Pod nadzorom tog odbora, MF Global je kratkoročnim financiranjem uložio u europski državni dug. Kad su se agencije za dodjelu rejtinga i ulagači uzbunili zbog europskih dugovanja, sredstva su presušila, nakon čega je uslijedio već klasični napad na banku. A nakon toga i bankrot.Na papiru su spomenuti visoko kvalificirani menadžeri trebali uvidjeti da Corzine i MF Global poduzimaju prekomjerne rizike. Naime, Lehman Brothers i Bear Stearns propali su upravo zbog kratkoročnog financiranja. U ovom odboru čak je sjedio i jedan član kojemu je ovaj tip financiranja i upravljanja rizikom specijalnost – Robert S. Sloan, partner jedne tvrtke koja se bavi globalnim jamstvenim upravljanjem i upravljanjem partnerskim rizicima. Čini se da je odbor bio u potpunosti svjestan kupoprodaja koje su se odvijale te o njima raspravljao. I u javnim podnescima MF Global je obznanio postojanje spornih kupoprodaja. Prema dostupnim pokazateljima, menadžeri MF Globala su ih odobrili. Pitanje je zašto. Neki smatraju da Nadzorni odbor MF Globala nije zaustavio sporne kupoprodaje zbog strahopoštovanja prema Corzineu i samom imenu Goldman Sachs. No, ti menadžeri su preiskusni da bi ih Corzine nasamario. Bolje objašnjenje je sljedeće – odbori po samom svom ustroju možda nisu sposobni nadzirati tvrtku i usprotiviti se moći i utjecaju izvršnog direktora. Ti menadžeri su honorarni članovi organizacije.

Nije izgledno da će i najkvalificiraniji menadžeri razumjeti poslovanje bolje od same Uprave. Stoga nije izgledno ni da će se usprotiviti izvršnom direktoru kad on ustvrdi da je određeni potez ispravan, jer i sami u to vjeruju. Menadžeri žele da se tvrtka nastavi razvijati. Takva je dinamika moćna i može preuzeti nadzor čak i nad najsofisticiranijim odborima. Mnoge najnovije knjige i članci o financijskoj krizi te Bear Stearnsu, Merrill Lynchu, Lehmanu i American International Group opisuju odbore kojima nije išao od ruke nadzor rizika u njihovim kompanijama. Mešetari i menadžeri imali su odriješene ruke te su poduzimali prekomjerne rizike koji su upropastile tvrtku.Ako MF Global po nečemu i jest različit, to je po tome što se čini da je odbor bio uključen u kupoprodaje. U ostalim slučajevima, odbori nisu imali pojma o rizicima. Drugim riječima, Nadzorni odbor MF Globala bio je upoznat s rizicima. Ni Corzine ni netko drugi nije ih prevario. No, nisu imali sposobnost niti želju da propitaju njegove odluke. Ne zato što je on bio iz Goldman Sachsove klike, nego zato što je predstavljao Upravu. Možda je došlo vrijeme da priznamo kako se mora promijeniti i kultura ulaganja, a ne samo odbori. Mjesto poput MF Globala, u kojemu samo jedna osoba donosi važne odluke, neminovno ponire prema samouništenju. Odbori moraju preuzeti odgovornost za stvaranje kulture usmjerene prema učinkovitoj kontroli rizika. Međutim, kad već nema odgovornosti, trebao bi postojati zakon koji bi naglašavao da odbori ne mogu zaustaviti već poduzete rizike. A regulatori moraju stvoriti sustav i kulturu koji će to spriječiti.

Steven M. Davidoff