Prije nego što uđe u dizalo, Warda ovih dana pazi da u dizalu bude barem još jedna žena. Naime, 16. siječnja jedva je izbjegla silovanje. Dogodilo se to u rano popodne, u samom središtu Kaira u jednom dizalu. Unutra je, prisjeća se, ušao jedan muškarac kraće crne kose. “Nismo se ni pogledali. Čitala sam poruku na mobitelu”, kaže.

Dizalo u koje stane četvero ljudi najednom se zaustavilo, a svjetla su se ugasila.Nestalo je struje, što u Kairu nije neobična pojava. Zvali su domara, no nitko se nije javio. “A onda sam osjetila da je ruku gurnuo u moje hlače. Rekla sam mu da prestane, a on je rekao da mi je bolje da šutim ili će izvaditi noževe”, prisjeća se, jedva susprežući suze. Otkopčao je hlače i naslonio se na nju. Činilo joj se kao da to traje satima. Srećom, ubrzo se upalilo svjetlo.“Odmaknuo se i pustio me. Nisam ga htjela ni pogledati u lice.” Dizalo se vratilo u prizemlje, udaljio se, nimalo žurno, i usput pozdravio domara. Warda incident nije prijavila. U Egiptu stotine tisuća žena svakodnevno trpi spolno zlostavljanje. Većina o tome šuti jer ne žele na sebe navući sramotu i poniženje.“Kad govorimo o verbalnom zlostavljanju, možemo reći da ga trpi svaka Egipćanka”, ističe Heba Morayef, suradnica organizacije Human Rights Watch. Istraživanje Egipatskog centra za ženska prava provedeno 2008. godine potvrdilo je da je 83 posto Egipćanki prijavilo spolno zlostavljanje te da je 52 posto Egipćana priznalo zlostavljanje žena. “No sigurni smo da su brojke zapravo i veće”, smatra Mona Ezzat iz Organizacije za novu ženu iz Kaira. Heba Habib, studentica prava iz Kaira, više, kaže, “nije mogla trpjeti”. Jednom joj je vozač taksija počeo nabrajati svoje seksualne fantazije. “Bilo me je toliko sram i nastojala sam to ublažiti smijanjem”, kaže dvadesetdvogodišnja Heba. “Kad sam izašla iz automobila i htjela mu platiti, vidjela sam da je spustio hlače i cijelo to vrijeme masturbirao.” Novac mu je bacila na suvozačko sjedalo i udaljila se. “Svaki se dan sve manje osjećam kao ljudsko biće.” Heba se priključila radu Harassmapa (harassmap.com), stranice koju od prosinca prošle godine vode volonteri. Svatko tko doživi ili svjedoči spolnom nasilju može ga prijaviti putem tekstualne poruke, a u odgovoru će dobiti ponude podrške i pomoći. Suosnivačica Engy Ghozlan kaže: “Objavljujemo koje su žarišne točke i što nam je prijavljeno.”

Stav o zlostavljanju i silovanju najčešće je okrenut protiv žrtve, a ne muškarca koji je napada. Žene, njih 12, s kojima sam razgovarala tijekom pisanja ovog članka te predstavnice udruga za zaštitu ženskih prava ističu da policija ne pokazuje nimalo samilosti čak ni prema onim ženama koje prijave ozbiljne oblike seksualnog zlostavljanja. Bilo je slučajeva kad su policajci djevojkama govorili da će samo sebi stvoriti probleme te da će ih, ako napadača prijave, zvati prostitutkama koje su osramotile obitelj. Istraživanje provedeno 2008. godine također je pokazalo da 53 posto Egipćana smatra da su zlostavljane žene “same izazvale napad”. Nedavno je jedna članica Muslimanskog bratstva predložila da žene promijene stil odijevanja te zabranila usku i kratku odjeću bez rukava. Mnoge su ženske udruge sudjelovale u ustanku protiv Hosnija Mubaraka, dijelom i zbog toga što su se nadale da će za položaj žena doći sretnija vremena. Kad su 8. ožujka, na Međunarodni dan žena, Mona Ezzat i neke članice njezine skupine došle na trg Tahrir tražiti veća prava, dvije mlađe članice okružila je skupina muškaraca i počela ih dodirivati. Kako prepričava tridesetsedmogodišnja Mona, žene su zatražile pomoć, a na kraju je intervenirao i jedan vojnik. U lipnju je napadnuta jedna egipatska novinarka dok je intervjuirala prosvjednike na trgu Tahrir. Njoj je u pomoć priskočio policajac. U veljači je na trgu Tahrir napadnuta i američka televizijska izvjestiteljica Lara Hogan. Egipćanke i predstavnice udruga s kojima sam razgovarala kažu da u Egiptu uglavnom zarađuju muškarci. S obzirom na to da je revolucija naštetila turizmu te da nezaposlenih muškaraca ima sve više, stvari bi se mogle pogoršati. Sve se zalažu za javnu debatu u koju bi se uključili političari, mediji, obrazovne i vjerske institucije. I majke bi se, kažu, trebale aktivnije uključiti. “Svoje dvije kćeri učim dvjema stvarima”, kaže tridesetdvogodišnja Lamya Lofty. “Ne dajte da vas muškarci zlostavljaju, a prije nego što se udate provjerite kakav je stav o ženama gaje braća i majka vašeg budućeg supruga.”

Souad Mekhennet

Online izdanje: Ženski faktor

Prilog posvećen položaju žena na početku 21. stoljeća možete naći na: global.nytimes.com