EN DE

Peterson: Svi u regiji moraju pratiti što se događa u Turskoj

Autor: Danijela Jozić,VLM
20. studeni 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Erik Peterson, direktor strateškoga servisa za savjetovanje konzultantske kuće A. T. Kearney, o dužničkoj krizi u EU, utjecaju globalnih demografskih promjena na ekonomiju, situaciji u Italiji, o turskoj ekonomiji koja se povezuje s različitim zemljama i regijama…

Nakon što je u srijedu 16. prosinca boravio u Ljubljani, Erik Peterson, direktor strateškoga servisa za savjetovanje konzultantske kuće A. T. Kearney (Global Business Policy Council), stigao je sutradan u Zagreb, gdje je zajedno s ljudima iz svog lokalnog tima održao niz sastanaka.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Erik Peterson, kojem je ovo prvi boravak u Hrvatskoj, nije nam želio reći s kojim je poslovnim ljudima razgovarao u Zagrebu, osim da je riječ “uglavnom o klijentima A.T. Kearneya i vodećim investitorima”. Servis kojem je na čelu bavi se upravo savjetovanjem izvršnog menadžmenta u vodećim kompanijama te državnih lidera. Fokusirani su na strateška predviđanja, planiranja i upravljanja rizikom. Nakon Zagreba, Peterson putuje u Švicarsku, gdje će sudjelovati na skupu šezdesetak vodećih europskih biznismena koji će razgovarati o daljnjim očekivanjima u globalnoj ekonomiji.

Nakon što je u srijedu 16. prosinca boravio u Ljubljani, Erik Peterson, direktor strateškoga servisa za savjetovanje konzultantske kuće A. T. Kearney (Global Business Policy Council), stigao je sutradan u Zagreb, gdje je zajedno s ljudima iz svog lokalnog tima održao niz sastanaka.

Erik Peterson, kojem je ovo prvi boravak u Hrvatskoj, nije nam želio reći s kojim je poslovnim ljudima razgovarao u Zagrebu, osim da je riječ “uglavnom o klijentima A.T. Kearneya i vodećim investitorima”. Servis kojem je na čelu bavi se upravo savjetovanjem izvršnog menadžmenta u vodećim kompanijama te državnih lidera. Fokusirani su na strateška predviđanja, planiranja i upravljanja rizikom. Nakon Zagreba, Peterson putuje u Švicarsku, gdje će sudjelovati na skupu šezdesetak vodećih europskih biznismena koji će razgovarati o daljnjim očekivanjima u globalnoj ekonomiji.

Na naše prvo pitanje je li optimist kad je riječ o rješavanju aktualne dužničke krize koja trese Europsku uniju, ali i SAD, odakle dolazi, odgovara: “Optimist sam po prirodi. Ali svi mi zajedno trebamo biti zabrinuti. Pred nama su značajne globalne promjene, a dogodit će se u pet područja, i to istodobno. Prvo su to demografske promjene – depopulacija i starenje stanovništva. Drugo, ograničenje resursa kao što su energija, voda i hrana, pogotovo kad se gospodarstva počnu oporavljati. Treće, tehnologije će biti apsoulutno primarne, ponajprije biotehnologije i nanotehnologije te robotika. Dogodit će se ‘superkompjutorizacija’, to znači milijuni, trilijuni operacija u seknudi. I peto, geopolitika: dogodine se očekuju znatne političke promjene u Rusiji, Kini, SAD-u, Indiji, Meksiku…U ključnim državama svijeta održavaju se izbori. Bit će zanimljivo vidjeti gdje stojimo društveno i politički”.

Može li se mijenjati koncept? Možemo li se vratiti u socijalizam?
Ne, ne možemo. Ali ljudi znaju što ne žele i čime su nezadovoljni, no na žalost ne i što hoće. To se odvija na različite načine od Arapskog proljeća do okupacije Wall Streeta. Nadolazeći izbori bit će test za sustave ukupno gledano. Nadajmo se da će biti novih ideja. U SAD-u, primjerice, vlada golemo nezadovoljstvo građana.

Mislite da političari vladaju? Ispalo je tijekom ove krize da su to financijski centri moći…
Politički i financijski sustavi rade zajedno. Čak se i najteču.

U Hrvatskoj za to imamo dobar izraz: “ruka ruku mije”…
Na francuskom bi rekli “morate uskladiti violine”. Moramo imati političke okvire te one financijske, ali uštimane bolje nego dosad. A za ruke je važno da su vam uvijek čiste. Konzultanti AT Kearnyja lani su prognozirali “golemu oluju na horizontu” za 2011., kao i to da se nećemo tako skoro vratiti na razine što su ih gospodarstva imala prije 2008. godine.

Nazivate razdoblje do 2025. “novom stvarnošću”. Što nas u njoj čeka?
Globalno će se u idućih 14 godina dogoditi značajne promjene. Svjetska je populacija u listopadu premašila sedam milijardi stanovnika. Broj stanovnika na zemlji nastavit će rasti, i to na osam, osam i pol milijardi do 2030., 2040. godine. Do kraja ovog stoljeća bit će nas više od 10,5 milijardi. No, ono što je važno jest da će pritom doći do smanjivanja broja stanovnika u određenim dijelovima svijeta, kao što su zapadna i istočna Europa, ali i u Aziji i Kini. Na tim će se područjima odvijati depopulacija. To znači da će se vlade u budućnosti morati boriti za energetske i druge resurse diljem svijeta. Pritom postajemo sve stariji, urbaniji i prenapučeniji u gradovima. Mlađe ljude i našu djecu očekuje prava borba za javna dobra, za mogućnosti školovanja ili osiguranje mirovina. To su bitna pitanja s kojima će se suočiti vladajuće garniture diljem svijeta.

Znači li to da ćemo raditi sa 80, 90…
Žvimo puno dulje nego prije, to je dobra strana priče. Gledajte, 1950. očekivana duljina života bila je 47 godina, ako gledamo svjetski prosjek. Računa se da će do kraja ovog stoljeća to biti oko 87 ili čak 90. Stoga, ako živimo dulje, zašto ne bismo i radili dulje?

Kako će se zbog tih demografskih promjena mijenjati ekonomije i, primjerice, proizvodnja kad imate sve stariju populaciju?
Morat ćemo biti u stanju prihvatiti u tom smislu starije ljude. Bit će to segmenti ekonomije s ljudima koji možda nemaju toliko energije, ali posjeduju znanje i mudrost koju su stekli tijekom radnog vijeka. Mislim da je upravo u tome veliki, zasad, neiskorišten potencijal. Upravo će to biti jedno od glavnih pitanja: kako stariji, ali obrazovani i iskusni ljudi mogu pridonijeti ekonomskom i socijalnom razvoju.

Kakve su vaše prognoze kad je riječ o situaciji u Italiji, za čiju krizu stručnjaci tvrde da bi mogla imati jaki utjecaj na čitavu eurozonu?
Prognoziranje je opasan posao. Dužnička kriza napravila je snažan pritisak na političke strukture diljem Europe, Italija u tome nije iznimka. Bit će zanimljivo vidjeti kako će na tržištu obveznica proći Španjolska i Francuska. No, u Italiji smo vidjeli i političku nestabilnost, a nadam se da će novi premijer i ministar financija moći stabilizirati situaciju. No, sve dok ne samo u Europi, nego i u Americi, ne osiguramo financijske strukture i ojačamo ih bit ćemo do daljnjeg izloženi i političkoj nestabilnosti.

Najrazvijenije države poput grupacije G7 i dalje bilježe niske stope rasta dok tržišta u razvoju rastu i do tri četiri puta više. No, pitanje je gdje će, primjerice, zemlje poput Kine ili Indije izvoziti ako potrošač na Zapadu to ne bude mogao kupiti. Kako rješiti taj disbalans?
Da, trenutačno se globalna ekonomija odvija različitim brzinama: Kina raste i do devet posto, razvijene države jedva dva posto. Ono o čemu moramo razmišljati u industrijskim zemljama jest da ostanemo konkurentni u vrlo volatilnom globalnom okruženju. Vlade u Europskoj uniji, SAD-u onda i kod vas u Hrvatskoj moraju dugoročno raditi na dodanoj vrijednosti gospodarstva.

Tko donosi odluke, političari ili financijski moćnici? Je li demokracija to što se dogodilo u Italiji ili Grčkoj, gdje na kraju nije ni došlo do referenduma…
Mislim da se odluke trenutačno donose dogovorom većeg broja igrača koji su zbog određenog uloga zainteresirani za konačni ishod. Jasno je da su to i nacionalne vlade, odnosno narodi koje one zastupaju, institucije Europske unije, ali i međunarodne organizacije poput MMF-a koji će imati ključnu ulogu bez obzira na ishod situacije u Grčkoj.

Je li rješenje tiskanje novca, što se dogodilo u SAD-u?
Ne, nije. Mislim da “žiri” svih američkih građana sada ocjenjuje je li to bio dobar potez. A nakon njega se pojavljuju inflacija i drugi problemi koji slijede kad tiskate dodatni novac. Trenutačno predsjednik Obama i njegov tim rade velik posao. Obje političke opcije u Washingtonu marljivo rade na rješavanju problema velike nezaposlenosti. To nam je pitanje broj jedan i utjecat će i na ishod izbora u studenome iduće godine. No, ključna je tema i američki dug, pitanje koje se pojavilo ljetos, i njegovo obuzdavanje. Razinom našeg duga nemoguće je upravljati. Formiran je “superodbor” u kojem sjede i rebublikanci i demokrati i pokušavaju pronaći rješenje.

Kako će se riješiti dugovi Amerike, Grčke, Italije? Kina očito ne može kupovati toliko vašeg duga na financijskom tržištu…
Daljnje zaduživanje više neće biti moguće. Ovakve razine dugova postojale su još samo nakon Drugoga svjetskog rata. Zemlje G7 već su visokozadužene, to je od 110 do 150 posto BDP-a i dugoročno je neizdrživo. Nije to nuklearna znanost: moramo smanjiti troškove, povećati poreze i uvesti mjere štednje. Ne možemo trošiti više nego što zarađujemo. Potrošnja temeljena na dugoročnom zaduživanju nije održiva i u budućnosti će se vlade morati ponašati odgovorno i financijski logično, što očito u prošlosti nije bio slučaj.

Hrvatska je mala zemlja, s malom i ne baš konkurentnom ekonomijom. a uskoro ćemo izaći na golemo tržište Unije. Možemo li to podnijeti?
Očito ste već izračunali da će ulazak u EU za vas biti dobra stvar. Mislim da će to za vas biti pozitivno. Kao netko iz SAD-a mislim da je tržište Europske unije jako važno. Europska unija imat će važnu ulogu između dva velika svjetska tržišta bez obzira na to koje će biti prvo: SAD ili Kina.

Neki prognoziraju da bi se EU mogla raspasti u međuvremenu…
Mislim da će Unija erodirati jedino ako to dopuste njezini lideri. No, posljednjih smo nekoliko tjedana mogli čuti izjave vodećih ljudi u Europi prema kojima tako nešto neće biti slučaj. Mislim da je Unija bitan faktor europskog identiteta i da će opstati.

Poznajete prilike u Rusiji i Turskoj. Ta se dva tržišta i u Hrvatskoj često spominju kao šansa za hrvatske tvrtke.
Rusija je u iščekivanju povratka Vladimira Putina iduće godine. Inače, i Putin i Medvjedev su jako fokusirani na tehnologije te istraživanje i razvoj. A.T. Kearney održava veliki sastanak u Istanbulu iduće godine, na kojem će se okupiti vodeći svjetski biznismeni. Skup svake godine bude u drugoj zemlji, a ovaj put smo izabrali Istanbul jer je Turska trenutačno, po mom mišljenju, ogledni primjer. Ne samo zbog svoje orijentacije prema Europi, nego i Bliskom istoku i centralnoj Aziji. Turska trenutačno igra značajnu diplomatsku ulogu. Njihova se ekonomija kao nikad dosad povezuje s različtim zemljama i regijama. Tako mislim i da svaki relevantan igrač u vašoj regiji treba vrlo pažljivo promatrati što se ovog trenutka događa u Ankari.

Kako se povezati s Turskom?
Turska ima potencijal u mnogim sektorima, a ima nižu cijenu radne snage. Šansu vidim i u suradnji sveučilišta, ali i u trgovini i prehrambenoj industriji.

Stabilizacijski fond

Kad je riječ o mjerama štednje, ali i stabilizacijskom fondu u Europskoj uniji, zašto bi neki vrijedni Njemac, Austrijanac ili Slovenac plaćao dugove neodgovornih Grka? Koji se, usto, protive uvođenju rezova?
Ljudi koji zarađuju više već plaćaju više poreza, barem prema praksi u većini modernih demokracija. U Europskoj uniji, čiji će član uskoro biti i Hrvatska, i dalje vjerujem da je na djelu najznačajniji eksperiment u povijesti što se tiče društvenog razvoja. Naravno, u vremenima prije krize različitost tradicija 27 država nije bilo pitanje, no sad problemi izlaze na površinu. Vođe u Europskoj uniji moraju biti budni i oprezni, a ako se uspostave pravi mehanizmi, vjerujem da je stabilizacijski fond prava stvar i da će se će se postići ravnoteža.

Autor: Danijela Jozić,VLM
20. studeni 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentari (2)
Pogledajte sve

Na kraju nije rekao zašto treba pratiti Tursku, ali ja ću vam reći. Tursku treba pratiti jer kod njih još nije došlo do kreditnog sloma i još uvijek im banke šalju sms poruke da dođu po kredit i uzmu koliko hoće. Pa se valjda naš profesionalni lažov čudom čudi kako je moguće da Turka još nije bankrotirala. Zato je prati.

Profesionalni lažov. Očigledno doktorirao poslovne komunikacije.

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close