Farag Abu Ghaneima nekoć je nekoliko desetaka puta dnevno vodio turiste na jahanje deva oko piramida, no nedavno je tri od pet deva prodao mesaru. Dvije kočije s konjima miruju već danima, a od 15 zaposlenika koliko ih je donedavno imao ostalo ih je tek troje. “Jedva sebe prehranjujemo, a kamoli konje i deve”, kaže Abu Ghaneima, pokazujući ispupčena rebra i kosti životinja koje besciljno lutaju lijepim seoskim trgom u blizini Sfinge. “Revolucija je bila prekrasna, no nitko nije mogao zamisliti posljedice.”

Nakon euforičnog političkog proljeća u Egiptu došlo je doba nezadovoljstva. Narod je razočaran zbog stagnacije, a prijelazna vlada ne čini ništa da se situacija promijeni. Posebno je pogođen turizam, temeljna potka gospodarstva od koje živi otprilike 15 milijuna ljudi. Zbog čestih štrajkova pate državne službe od javnog prijevoza do bolnica, a zbog masovnih provjeda koji su se pretvorili u sektaške sukobe javnost je u strahu kako im prijeti anarhija. Kako je započela kampanja za parlamentarne izbore 28. studenoga, javnost zbunjuje više od 55 stranaka te otprilike 6600 kandidata za 498 zastupničkih mjesta. Što se gospodarstva tiče, glavni izvori dohotka u Egiptu i dalje su stabilni, a turizam je jedina iznimka. Prema podacima Egipatske narodne banke, drugi stupovi gospodarstva, kao što su prodaja nafte i naftnih derivata, utržak od plovidbe Sueskim kanalom i novčane pošiljke od radnika u inozemstvu, stabilni su ili rastu, no njihov se učinak vidi tek u održavanju ugroženog gospodarstva na životu. Sveukupna gospodarska aktivnost u stanju je mirovanja već mjesecima, a očekuje se kako će ove godine rast u odnosu na 7 posto zabilježenih 2010. godine pasti na 2 posto. Stopa nezaposlenosti porast će sa 9 na najmanje 12 posto, a stranih ulaganja gotovo i nema. Revolucijska su se previranja najnepovoljnije odrazila na turizam. Egipat je 2010. posjetilo gotovo 15 milijuna turista, čime je ostvaren rekord, no do rujna ove godine broj posjetitelja opao je za 42 posto, ističe Amr Elezabi, ravnatelj Egipatske turističke zajednice, čime je zemlja izgubila čak 3 milijarde dolara prihoda.

Kad god turističke brojke počnu rasti, nakon građanskih nemira neminovno padaju. Turistička je zajednica čak pokušala prodati ustanak kao turističku zanimljivost, no to nije upalilo. “Ne možeš Egipat prodati kroz trg Tahrir”, kaže Elezabi. Dio odgovornosti za gospodarske nevolje Egipta snosi i privremena vlada, koja odgovara vladajućem vojnom vijeću. Ministri su svjesni kako su brojni poslovni ljudi koji su služili u vladi Hosnija Mubaraka završili u zatvoru zbog optužbi za korupciju te ne žele započinjati nove projekte. “Birokracija je sporija i stroža nego inače”, ističe Hisham Fahmy, izvršni direktor Američke gospodarske komore u Egiptu. Vladajući generali i njihovi zagovornici tvrde kako daljnji prosvjedi i štrajkovi štete uspostavi stabilnosti i gospodarstvu. Aktivisti generale optužuju da su krenuli Mubarakovim metodama radi ostanka na vlasti, a vojska drakonskim mjerama utišava kritičare. Aktivistima je jasno kako je svrgavanje Mubaraka s vlasti očito bio najlakši porez. “Većina sudionika revolucije bila je zadovoljna zbog svrgavanja Mubaraka”, kaže Mona Mina, koptkinja i pedijatrica koja je pokrenula štrajk zdravstvenih radnika zbog loših usluga. “Slavili su i napustili Tahrir prije nego što su uspostavili vlast koja će pratiti promjene potaknute revolucijom.”

Neil MacFarquhar; Heba Afify doprinjela izvještaju