Umjetnici, glazbenici, zvijezde – volimo vas, obožavamo vas, obuzeti smo vama, kupujemo sve što kažete i učinite. No, naši osjećaji polako se mijenjaju. Predaleki ste nam i želimo van iz tog odnosa. Želimo se osjećati dijelom nečega značajnijeg. Nije problem u vama. Problem je u nama. Želimo promijeniti pravila igre.

Gledatelji više ne moraju čekati da prođu nebitne reklame na stranicama kao što su Hulu.com ili YouTube. Naime, ti servisi sada daju svojim korisnicima izbor, pa samo jednim klikom možete odabrati reklame koje želite gledati. Niste baš za osiguranje automobila? Odaberite reklamu za mobilni telefon.I televizija pokušava iskoristiti moć društvenih medija, osobito za događanja koja se prenose uživo o kojima gledatelji smjesta objavljuju svoje reakcije na Twitteru. Simon Cowell, producent televizijske emisije “The X Factor”, na Twitteru čita pohvale i pritužbe te s obzirom na njih unosi promjene u emisiju. “To je kao da s vama surađuje milijun producenata”, izjavio je za The Times. Emisija “The X Factor” tako sada omogućuje gladateljima glasanje za svog omiljenog pjevača izravnom porukom. To je veliki korak od pustih razgovora o televiziji prema “ulasku u samo stvaralačko tkivo emisija i omogućavanja publici da promijeni njihov ishod”, za The Times je izjavila Chloe Sladden iz Twittera. Pasivna konzumacija više nije u modi, pa bi i glazbenici mogli razmisliti o tome kako osmišljavaju i predstavljaju svoj rad, odnosno kako ga učiniti relevantnim. Na primjer, na svom posljednjem albumu “Biophilia” kantautorica Björk slušatelje je pretvorila u sudionike. Preuzimanje sadržaja s iPad App Store pretvara se u hibridnu audiovizualnu igricu i produkcijski studiju. Na pjesmi pod naslovom “Crystalline”, korisnik naginjanjem i njihanjem iPada dodaje kristale na rastuću gomilu.

Na pjesmi “Dark Matter” dodirom na jezerca svjetlosti tonovi se kombiniraju i miješaju. Nadalje, korisnik može izraditi remiks pjesme “Solstice”. Neki glazbenici možda su užasnuti idejom da obožavateljima dopuste zadiranje u njihove pomno čuvane kreacije, ali za neke je umjetnike upravo u tome poanta. Ai Weiwei prošle je godine omogućio posjetiteljima da gaze po 100 milijuna oslikanih porculanskih sjemenki suncokreta prosutih po podu galerije Tate Modern. Ovoga mjeseca, posjetitelji Muzeja suvremene umjetnosti (MoMA) u New Yorku dobivaju besplatan vegetarijanski curry u sklopu izložbe argentinskog umjetnika Rirkrita Tiravanija. A sada je i njemački umjetnik Carsten Höller pretvorio Novi muzej u New Yorku u konceptualni karneval. Naime, možete zaroniti u spremnik i ostati bez svih osjeta ili se provozati na “Zrcalnom vrtuljku”. U ponudi su i naopake naočale, vibrirajuća odijela, halucinacije, afrodizijski mirisi. No, vrhunac predstavlja prozirni cjevasti tobogan dug 31 metar koji vijuga s četvrtog do drugog kata. Imate osjećaj da letite kroz crvotočinu dok vas oblijevaju bljeskovi svjetlosti. Uzbuđeni i pomalo opijeni ne možete si pomoći, pa ste primorani to iskustvo podijeliti s nekim do vas. I tako Höller “reakcijsku estetiku”, odnosno umjetnost koja potiče sudjelovanje, dovodi do krajnosti.

Anita Patil

Komentare šaljite na nytweekly@nytimes.com