Ljude koji su okupirali newyorški park Zuccotti i druge lokacije mnogi kritiziraju zbog nejasno izrečenih ciljeva, no njihova je tvrdnja da najbogatiji postotak Amerikanaca uzima prevelik dio američkog financijskog kolača točna. Šefovi s Wall Streeta grabe sve veći dio tog kolača. Tko su ti ljudi na vrhu?

Prema najnovijim podacima, radi se o 1,4 milijuna američkih obitelji koje su 2009. godine zaradile u prosjeku milijun dolara. Kriza im je 2008. godine zadala težak udarac, no vrlo uspješno nadoknađuju zaostatke. Bogati se uvijek snađu. Prema izvješću Ureda Kongresa za proračun objavljenome u listopadu, u proteklih je trideset godina udio državnog dohotka koji dođe u ruke najbogatijeg postotka drastično porastao iako je većina američkih obitelji osjetila pad. Udio u ukupnom prilagođenom bruto dohotku države 2009. godine pao je sa 23 posto zabilježena 2007. godine na 17 posto, no taj postotak i dalje zarađuje znatno više od ukupne donje polovice stanovništva.Od sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća do danas deset posto imućnih Amerikanaca povećalo je svoj udio u dohotku na štetu svih drugih, no većinu je dohotka prikupio jedan posto najbogatijih, a polovicu čak 0,1 posto onih na vrhu. Financijaši s Wall Streeta uvijek su bili dobro plaćeni, a u posljednjih se trideset godina njihova prisutnost na vrhu piramide dohotka značajno povećala. Istraživanje je pokazalo da financijaši čine otprilike 14 posto poreznih obveznika u gornjem postotku raspodjele dohotka. U tom je krugu više nefinancijaša nego bankara, no njihov je udio u posljednjih dvadeset pet godina opao, a udio financijaša raste.

Danas stručnjaci za financije obuhvaćaju 16 posto dohotka gornjeg postotka najbogatijih, a 1979. godine imali su tek 9 posto. Od šezdesetih do osamdesetih godina prošlog stoljeća zaposleni u sektoru financija nisu u prosjeku zarađivali više od ostalih zaposlenih u privatnom sektoru, no stvari su se tada promijenile. Administracija obiju američkih političkih stranaka prigrlila je deregulaciju, čime su poništena brojna pravila kojima je cilj bio ograničiti najriskantnija i najunosnija ulaganja banaka. Ukinuta su ograničenja na bankarsko poslovanje izvan granica te srušen zid između komercijalnih i investicijskih banaka. Od 1979. do 2006. godine udio financijske industrije u korporativnoj dobiti porastao je s petine na gotovo trećinu. Do 2006. godine bankari i zaposleni u osiguravateljskim kućama zarađivali su u prosjeku 70 posto više nego zaposleni u ostatku privatnog sektora, a zatim su izazvali najveću financijsku krizu koju pamtimo, iz koje su ih izvukli porezni obveznici. Poklici prosvjednika usmjereni prema Wall Streetu metafora su širih gospodarskih sila, no prenesenog značenja u krajnjem odredištu dohotka nema. Prosvjednici bi mogli pucati i na više razine. Najveći dio kolača prigrabio je 0,1 posto najbogatijih, a i ondje bankara ima mnogo.

Eduardo Porter