Ono što najviše brine kod gospodarskih programa dvaju glavnih političkih suparnika, HDZ-a i Kukuriku koalicije, dijelovi su koji se odnose na javni sektor, odnosno na reforme i planove vezane uz sustav upravljanja javnim i državnim poduzećima. Ocjena je to Velimira Šonje iz tvrtke Arhivanalitika koji je zajedno s Katarinom Ott, ravnateljicom Instituta za javne financije, za Hrvatsku udrugu poslodavaca analizirao programe HDZ-a i Kukuriku koalicije u odnosu na glavne elemente HUP-ove platforme razvoja Hrvatske do 2015.

Važni, a zanemareni
Sustav javnih i poduzeća u kojima država ima većinsko vlasništvu u HUP-u smatraju jednim od najvećih strukturnih problema Hrvatske. Takvih je poduzeća previše (uključujući i njih 160-ak u vlasništvu lokalnih vlasti) s obzirom na veličinu gospodarstva. Samo nefinancijska poduzeća u vlasništvu središnje ili lokalnih vlasti prihoduju oko 38 milijardi kuna. To predstavlja oko 30 posto prihoda konsolidirane opće države, a to znači da povrh svih proračuna i proračunskih jedinica, država putem njih dodatno izravno ili neizravno kontrolira više od 10 posto BDP-a, čime se udjel šire definiranog javnog sektora penje na oko 53 posto BDP-a. Imajući u vidu takvo stanje i zahtjevan posao restrukturiranja i ustrojavanja efikasnijeg sustava upravljanja, za Šonju je upravo zanemarenost tog područja u programima dviju stranaka najviše razočaravajuća. Nasuprot tome, kaže, ciljevi i planovi vezani uz proračunsku politiku u okviru fiskalne politike artikulirani su u oba slučaja relativno jasno. U odnosu na viđenje razvoja Hrvatske do 2015. i mjere kakve u skladu s tim zagovara i priželjkuje HUP, dva programa u cjelini imaju premalo podudarnosti, zaključak je analize. HUP-ovci se tom analizom nisu željeli opredjeljivati. S obzirom na 47 komponenti HUP-ovih ciljeva, mjera i ključnih institucionalnih reformi na koje se referirala analiza programa, i HDZ-ov i program Kukuriku koalicije pretežito su dobili jedva prolazne ocjene (dvojke). Šonje pritom objašnjava kako su oni ocjenjivali ono što piše u programima, a ne ono što se javno govori ili piše u nekim drugim dokumentima. Iz Vlade su na to i prigovorili HUP-u pozivajući se na već postojeće programske papire poput trogodišnjih Smjernica ekonomske politike, zbog čega su u izbornom programu npr. područja vezana uz proračun i fiskalnu politiku obradili tek šturo. “Stranački programi u nas se još doživljavaju previše ‘spisateljski’, a ne kao dokument koji bi trebao biti de facto cjelovita strategija”, ističe Šonje, dodajući da su napisano u programima analizirali na tri razine: da li se nešto spominje, je li razrađeno i koliko je smisleno.

Premalo za poduzetnike
Uz već spomenuti javni sektor i pitanja upravljanja javnim i državnim poduzećima, najlošije su ocijenjene konkretne mjere troškovnih rasterećenja poduzetnika i parafisklanih nameta, npr. HGK, komunalni doprinosi, kao i mjere vezane uz poticanje ulaganja (s naglaskom na primjer energetike). Iako u HUP-u bježe od ocjenjivanja, a u nizu (od 47) komponenti analize HDZ-ov program i Plan 21 imaju iste ocjene, ostaje za primijetiti da je tamo gdje su različito ocijenjeni, HDZ-ov dobio bolje ocjene u 10 komponenti, a Kukuriku u sedam.

Ocjene

Razlike uglavnom u nijansama
Program Hrvatske demokratske zajednice najveću je prednost u ocjenama u odnosu na Kukuriku program dobio u setu pitanja vezanih za institucionalne reforme, dok su Kukuriku programu izrazitije bolje ocjene od HDZ-a dodijeljene u području planova vezanih uz fiskalnu decentralizaciju i reformu teritorijalnog ustroja. Ipak, najveći broj od 47 komponenti koje su u analizi popraćene i kratkim komentarima, u ocjenama se razlikuje u nijansama.