Strani ulagači masovno se povlače sa domaćeg tržišta kapitala. Podaci Središnjeg klirinškog depozitarnog društva (SKDD) za kraj trećeg ovogodišnjeg tromjesečja pokazuju da je vrijednost dionica koje drže strani ulagači iznosila 81,96 milijardi kuna. To je 13,3 milijarde manje nego što je to bilo na kraju prošle godine. Tada je vrijednost dionica u stranom vlasništvu iznosila 95,27 milijardi kuna. U prvih devet mjeseci ove godine domaće tržište kapitala, promatrajući kroz kretanje dioničkog indeksa CROBEX, zabilježilo pad od 12,2 posto. Vrijednost dionica na Zagrebačkoj burzi je, ne uzimajući u obzir vrijednost Ine kojom se ne trguje od travnja, pala 10,55 milijardi kuna. No bez obzira na to, činjenica i dalje ostaje kako strani investitori bježe iz domaćih dionica.

‘Nalik Grčkoj’
“Slijedom navedenih podataka može zaključiti kako su stranci masovno pobjegli s domaćeg tržišta kapitala. Jedan od glavnih razloga tom bijegu je taj da je Hrvatska, makroekonomski gledano, druga najgora država u Europi poslije Grčke”, komentirao je za Poslovni dnevnik Petar Brkić, broker i investicijski savjetnik Abacus brokera. Jedan fond menadžer, koji je htio ostati anoniman, kaže kako strani ulagači bježe jer, zapravo, tu nemaju što raditi. “Na našem tržištu naprosto nema atraktivnih dionica, kompanije koje su izlistane na burzi, pa i one koje to nisu, nemaju dobar menadžment. Teško će se situacija promijeniti”, kaže naš sugovornik. S tim se donekle slaže i Brkić koji tvrdi da hrvatsko tržište kapitala uopće nije primamljivo za strane ulagače te da im se nema puno toga za što ponuditi kako bi više ulagali na burzi.

Nezainteresiranost ulagača na domaćem tržištu još je izraženije zbog strahova koji se uslijed sve veće financijske krize prelijevaju iz Europe. To je prije svega rezultiralo masovnom prodajom dionica koja se dogodila tijekom ljeta kada je započeo drugi udar globalne financijske krize padom kreditnog rejtinga Amerike. Uz to, s vremenom se dodatno se zakomplicirala situacija s prezaduženom Grčkom, što je stvorilo izrazitu neizvjesnost na financijskim tržištima. Zbog toga strani ulagači “vade” novac sa rizičnih tržišta i preusmjeravaju na u sigurnija utočišta. Panična prodaja dionica na Zagrebačkoj burzi tako je u kolovozu uzrokovala i drastičan pad cijena dionica. Tada su kakav-takav katalizator bili mirovinski fondovi koji su kupovali dionice od stranaca. O kakvoj se panici tada radilo, dovoljno govori da su stranci fondovima prodavali dionice po znatno nižim cijenama koje su, pak, nekoliko mjeseci prije kupovali upravo od mirovinaca.

Kako ih opet privući?
Jedina rješenja koja bi ponovno privukla strane investitore na burzi su, smatra Brkić, više likvidnih dionica, rast kompanija i početak sređivanja stanja u državi. Drugi naš sugovornik tvrdi kako domaće tvrtke moraju imati dobar potencijal rasta, kvaliteta upravljanja i odnos s dioničarima mora biti na višoj razini. “Jedan od glavnih kriterija za privlačenje stranaca je i veća likvidnost na burzi. Bez obzira o kakvom se tržištu radi, svako može naći svoga kupca. Da hrvatsko tržište kapitala padne i 50 posto, našao bi se netko tko bi kupovao dionice”, zaključuje naš sugovornik. No s druge strane, kada dnevni promet na burzi rijetko kada prelazi 20 milijuna kuna, veći interes stranih ulagača teško se može očekivati. Kočnica stranim investitorima je, pored nelikvidnosti, i opće stanje gospodarstva.

“Jedno od rješenja koje bi vratilo strane investitore na domaće tržište kapitala je poboljšanje makroekonomske situacije u Hrvatskoj kao i u državama u Europi”, smatra Hrvoje Krstulović iz Erste banke. Ističe kako je stanje u državama iz kojih dolaze strani ulagači dovoljno osjetljivo zbog čega su oni oprezni prilikom ulaganja i Usvojim domicilnim državama, pa tako i na ostalim tržištima.“Na Zagrebačkoj burzi postoje atraktivne dionice koje bi strani ulagači mogli kupovati, no likvidnost tržišta otežava njihovu značajniju ulogu”, zaključuje Krstulović.