Nije li samo pitanje vremena kada će žene postati ravnopravne s muškarcima na vrhu poslovnog svijeta? Konačno, u Sjedinjenim Američkim Državama žene čine gotovo polovicu radne snage. No, unatoč naslovnicama o uspješnim poslovnim ženama, poput nedavnog imenovanja Meg Whitman na mjesto izvršne predsjednice HewlettPackarda, ako bacimo pogled na brojke vidimo da nema napretka na samom vrhu poslovnog svijeta.

Prošle godine, žene su bile na tek 14 posto viših položaja u tvrtkama na popisu Fortune 500, stoji u podacima neprofitne skupine Catalyst koja se bavi ženama u radnom svijetu. Naime, ta brojka gotovo se nije ni pomaknula još od 2005. godine. Dakle, u čemu je problem, zbog čega je došlo do zastoja? Ilene H. Lang, predsjednica i izvršna direktorica Catalysta, smatra da se jedan čimbenik toga može pronaći u “ukorjenjenom seksizmu” koji je još štetniji jer je uglavnom neosvješten. Prema njezinu mišljenju, muškarci obično dobivaju promaknuće na temelju obećanja, dok se žene i po nekoliko puta moraju dokazivati. Nadalje, savršeni kandidati počesto se opisuju kao “agresivni”, što je pridjev koji bolje pristaje muškarcima nego ženama.Tvrtke se moraju ozbiljno posvetiti napredovanju žena i držati menadžere odgovornima za promicanje žena i aktivno mjerenje njihovog napretka, tvrdi Ilene H. Lang.Ovime se ne želi reći da nema nikakvog napretka. Sylvia Ann Hewlett, osnivačica istraživačke organizacije Center for WorkLife Policy, tvrdi da tik ispod najviše razine menadžmenta stoji bogati izvor ženskog talenta. No, žene su zapele u tom sloju jer im obično nedostaje sponzor na samom vrhu, objašnjava. Sponzori nisu istovjetni mentorima, čija je uloga davanje prijateljskih savjeta. Umjesto toga, sponzori se aktivno bave promicanjem svojih štićenika ili štićenica. “Žene obično imaju previše mentora, a premalo sponzora”, smatra Hewlett. Jedan razlog tomu jest činjenica da je ženama počesto neugodno koristiti radna prijateljstva pri sklapanju poslova, nastavlja, dok su muškarcima takvi potezi u naravi.O drugom problemu malo je teže raspravljati. U višem menadžmentu uglavnom se nalaze muškarci koji se boje tračeva i glasina ukoliko ih se redovito bude viđalo s kolegicom.Hewlett tvrdi da tvrtke moraju sponzorstvo učiniti transparentnim i nezamjenivim dijelom kulture poslovanja. “Kad žene imaju sponzora, onda i napreduju”, kaže Hewlett.Samopromocija je još jedna ključna vještina, no žene počesto skromno umanjuju vlastiti doprinos, a hvale druge, tvrdi Peggy Klaus, trenerica menadžmenta i stručnjakinja za rukovođenje s Berkeleyja u Kaliforniji. “A onda se naljute kad ne dobiju bonus ili promaknuće.” Kako je to lijepo rekla Sylvia Ann Hewlett: “Žene imaju iznimnu vjeru u meritokraciju, a treba im puno više od toga ukoliko žele do vrha.”

Phyllis Korkki