U borbi s gospodarstvom koje stagnira zahvaljujući desetljećima središnjeg komunističkog planiranja, sjevernokorejska vlast svoju izoliranu državu polako otvara stranim ulaganjima. Njihova se nova strategija zasniva na razvoju nekadašnjih “gospodarskih zona i zona slobodne trgovine”, a otprilike 48 kilometara dalje od Kine spojeni gradovi Rajin i Sonbong, nazvani Rason, ključne su točke nove strategije.

Otkako je Rason 1991. godine proglasila posebnom zonom, Sjeverna Koreja pokušala je privući ulaganja, no u tome nije uspjela. Neki su strani analitičari i poslovni ljudi skeptični i tvrde da je investicijska klima i dalje prenestabilna, no drugi smatraju da bi Sjeverna Koreja mogla pokrenuti svojevrstan laboratorij sličan onome koji je kineska Komunistička partija pokrenula u ribarskom selu Shenzhenu tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća radi pokretanja kineskog gospodarstva. Na površini se Rason ne čini kao tipično mjesto koje se razvilo zahvaljujući konjunkturi – od granice s Kinom morate se voziti tri sata lošom zemljanom cestom, muškarci jašu konje ili zaprežna vozila, a žene na krovovima suše sipu. No rasonska se luka ne zaleđuje, što je prava rijetkost u sjeveroistočnoj Aziji. Lokalni dužnosnici upravo u prometu brodova vide ključ gospodarskog rasta, kao i u procesiranju morskih plodova i turizmu. Također se nadaju da će strane tvrtke ovdje otvoriti pogone i tvornice za proizvodnju visoke tehnologije. Nudit će poticaje u obliku poreznih olakšica, potpune strane kontrole i minimalne mjesečne plaće za radnike od 80 dolara, niže nego u Kini. Glavno je pitanje hoće li ideologija vođe Kima Jongila i viših dužnosnika Korejske radničke stranke dopustiti dugoročne reforme nužne za poticanje gospodarskog rasta. Državni odbor za obranu, koji uživa veliku moć, nedavno je pokrenuo Banku za državni razvoj i Međunarodnu investicijsku grupu Taepung, koja je zadužena za privlačenje stranih ulaganja.

Park Cholsu, Korejac s kineskim državljanstvom, na čelnom je položaju obiju organizacija. Časopis Forbes prošlog je mjeseca pisao o tome kako Park pregovara s američkim poslovnjacima oko početka proizvodnje CocaCole u Sjevernoj Koreji. “To je tržište koje određuje razvoj države”, rekao je. “Mi djelujemo u skladu s tržišnim principima.” Yanbian Tianyu International Trade Company, kineska tvrtka koja je ključna za razvoj Rasona, u ovdašnji se projekt uključila prije 13 godina; započela je gradnjom tržnice, zatim kockarnice, bolnice, tvornice pekarskih proizvoda te telekomunikacijskog postrojenja. Trenutno radi na izgradnji tvornice cementa i rukovodi radom dvaju rudnika željeza. “Politička se okolina stalno unapređuje”, kaže Zheng Zhexi (57), podpredsjednik izvršnog odbora tvrtke. “Krećemo se prema tržišnom gospodarstvu.” Spomenuo je da vlasti povoljno gledaju na rad tržnice, gdje trgovci iznajmljuju štandove od vlade radi prodaje robe koju kupuju od kineskih trgovaca. Rason mora hitno riješiti problem infrastrukture, kaže Hwang Cholnam, zamjenik gradonačelnika i rukovoditelj programa gospodarskog razvoja. Jedna kineska tvrtka popločat će cestu do kineske granice, a grad planira kupovati električnu energiju od Kine i uz pomoć Kineza sagraditi elektranu na ugljen. No, jedan kineski ulagač nije uvjeren u plan razvoja u Sjevernoj Koreji. “U budućnosti bih htio doći ovamo ulagati”, kaže poslovnjak Wang Zhijun, “no okolnosti još uvijek nisu zrele”.

Edward Wong; Edy Yin i Jonathan Ansfield doprinjeli istraživanju