Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Ponovno oživljavanje studentskog života u Tripoliju

Autor: The New York Times
23. listopad 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Feisel Krekshi, novi dekan Sveučilišta u Tripoliju, na posao je prvi dan došao u pratnji 25 mladića koji su se do sveučilišnog kompleksa probili kalašnjikovima i granatama kućne izrade. Njegov je zadatak, koji su mu bivši vođe pobune povjerili u tajnosti prije nego su protjerali pukovnika Gadafija iz Tripolija, oživjeti najprestižniju visokoškolsku ustanovu u Libiji.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Nakon Gadafijeve smrti u četvrtak s njim je otišla i zadnja nada u povratak bizarne obrazovne filozofije. Otkrivanje tamne strane sveučilišta bilo je gotovo prelagano. Krekshijevi borci otkrili su ratne zatvorenike skrivene u kontejnerima, ladice s punim dosjeima o studentima te čak i tajni ured u blizini Gadafijeve omiljene dvorane za predavanja. Unutra se nalazio bračni krevet, jakuzi te stol za ginekološke preglede. Dekan kaže da se radi o dokazima da je svrgnuti diktator prilikom posjeta sveučilištu onamo pozivao studentice i silovao ih. Najveći je Krekshijev izazov poništiti desetljeća tijekom kojih se davala prednost političkoj pravovjernosti pred akademskom znatiželjom te promijeniti nastavni plan prema kojem su studenti godinama morali proučavati Gadafijevu Zelenu knjigu. “Ovo nije bilo sveučilište”, rekao je nedavno pedesetpetogodišnji Krekshi četvorici studenata. “Bilo je mučilište i obavještajna služba te oružje sile.” Pukovnik Gadafi libiju je pretvorio u jednu od najpismenijih zemalja arapskog svijeta. Sveučilišno je obrazovanje gotovo besplatno, a studenata i studentica otprilike je podjednako. Međutim, zbog desetljeća izolacije stradale su im temeljne vještine, od poznavanja engleskog jezika do kritičkog razmišljanja, a tijekom osamdesetih studente su čak javno vješali u sveučilišnim kompleksima. Danas se javlja problem Gadafijevih pristaša, uključujući i onih koji su spremno prihvaćali sveučilišna smaknuća. Treba li im suditi ili ih otpustiti? “Bilo kome tko je izravno ili neizravno povezan s krvoprolićem ovdje nema mjesta”, kaže Krekshi. “Ljudi koji su nas nazivali štakorima”, kako je Gadafi oslovljavao pobunjenike, “s nama ne mogu ostati.” Najgore je prijestupnike poslao kući, a profesore prava angažirao na pravednoj procjeni preostalih 5000 sveučilišnih nastavnika. Studenti žele odbaciti ime Fateh, kako se sveučilište zvalo u doba Gadafija, a Krekshija su uvjerili da ukine naknade za studiranje, da omogući besplatni internet i odgodi nastavu dok se studenti vojnici ne vrate iz borbe s istoka.

Feisel Krekshi, novi dekan Sveučilišta u Tripoliju, na posao je prvi dan došao u pratnji 25 mladića koji su se do sveučilišnog kompleksa probili kalašnjikovima i granatama kućne izrade. Njegov je zadatak, koji su mu bivši vođe pobune povjerili u tajnosti prije nego su protjerali pukovnika Gadafija iz Tripolija, oživjeti najprestižniju visokoškolsku ustanovu u Libiji.

Nakon Gadafijeve smrti u četvrtak s njim je otišla i zadnja nada u povratak bizarne obrazovne filozofije. Otkrivanje tamne strane sveučilišta bilo je gotovo prelagano. Krekshijevi borci otkrili su ratne zatvorenike skrivene u kontejnerima, ladice s punim dosjeima o studentima te čak i tajni ured u blizini Gadafijeve omiljene dvorane za predavanja. Unutra se nalazio bračni krevet, jakuzi te stol za ginekološke preglede. Dekan kaže da se radi o dokazima da je svrgnuti diktator prilikom posjeta sveučilištu onamo pozivao studentice i silovao ih. Najveći je Krekshijev izazov poništiti desetljeća tijekom kojih se davala prednost političkoj pravovjernosti pred akademskom znatiželjom te promijeniti nastavni plan prema kojem su studenti godinama morali proučavati Gadafijevu Zelenu knjigu. “Ovo nije bilo sveučilište”, rekao je nedavno pedesetpetogodišnji Krekshi četvorici studenata. “Bilo je mučilište i obavještajna služba te oružje sile.” Pukovnik Gadafi libiju je pretvorio u jednu od najpismenijih zemalja arapskog svijeta. Sveučilišno je obrazovanje gotovo besplatno, a studenata i studentica otprilike je podjednako. Međutim, zbog desetljeća izolacije stradale su im temeljne vještine, od poznavanja engleskog jezika do kritičkog razmišljanja, a tijekom osamdesetih studente su čak javno vješali u sveučilišnim kompleksima. Danas se javlja problem Gadafijevih pristaša, uključujući i onih koji su spremno prihvaćali sveučilišna smaknuća. Treba li im suditi ili ih otpustiti? “Bilo kome tko je izravno ili neizravno povezan s krvoprolićem ovdje nema mjesta”, kaže Krekshi. “Ljudi koji su nas nazivali štakorima”, kako je Gadafi oslovljavao pobunjenike, “s nama ne mogu ostati.” Najgore je prijestupnike poslao kući, a profesore prava angažirao na pravednoj procjeni preostalih 5000 sveučilišnih nastavnika. Studenti žele odbaciti ime Fateh, kako se sveučilište zvalo u doba Gadafija, a Krekshija su uvjerili da ukine naknade za studiranje, da omogući besplatni internet i odgodi nastavu dok se studenti vojnici ne vrate iz borbe s istoka.

Studenti užurbano čiste sveučilišni kompleks, oslikavaju zidove i osnivaju studentske organizacije. Nura Bargan (21) bojkotirala je nastavu tijekom pobune, no jednog se sunčanog prijepodneva vratila s metlom. Po prvi se put, kaže, osjeća “kao da imam prava i dužnosti”. Yusef Ahmed, student inženjerstva, Nuri je rekao da njegovi kolege “neprestano” pretražuju internet jer su zapanjeni stupnjem aktivnosti studenata i humanitarnih udruga u drugim zemljama. Njegova se vizija studentskog života zasniva na Hollywoodu, a naročito, kako je sramežljivo rekao, na raskalašenoj “Američkoj piti 2”, filmu “Izborni dani” s Reese Witherspoon te iskustvima kineskih studentskih aktivista. “Stvarno nemamo pojma što trebamo učiniti”, kaže. “Želimo vidjeti što je dobro, a što nije.” Kasnije se kompleksom proširila zabrinutost zbog imena studentske organizacije, Koalicije 17. veljače, kojim se također koristi antigadafijevska skupina koju uglavnom sačinjavaju islamisti. “Imamo djevojke, kako možemo biti islamisti?”, upitao se Yusef. No ime su ipak promijenili u Udruga studenata. Nura Bargan tog je popodneva posjetila Krekshijev ured, ginekologa koji se školovao u Italiji i koji je godinama prije nego što je imenovan dekanom radio kao profesor medicine. Spomenuo je osjetljivu temu o kojoj se na sveučilištu priča – čudnu tajnu sobu. Kaže da je pronašao snimke koje prikazuju spolno zlostavljanje studentica, no uništio ih je kako bi zaštitio njihovu privatnost. Nura je odvažno izjavila kako ih je trebao sačuvati kao dokaz. Rekao joj je da će jednog dana shvatiti zašto je to učinio. “Možda ću tada biti zrelija”, kaže Nura s daškom sarkazma. Prostorija se nalazi u blizini Zelene dvorane, u kojoj su studenti indoktrinirani. Na ploči u dvorani netko je kredom napisao: “Gadafija više nema.”

Anne Barnard; Rayan Abu Amr doprinio izvještaju

Autor: The New York Times
23. listopad 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close