Dani hrvatskog turizma, bar kad je u pitanju službeni dio odnosno već tradicionalni susret predstavnika Vlade i turističkih djelatnika, neodoljivo podsjeća na film “Beskrajni dan” u kojem se Bill Murray uvijek iznova budi i nailazi na iste probleme, pitanja i ljude. U Solarisu ove godine ista priča kao u Rovinju lani, u Rovinju ista kao na Bolu pretprošle godine.

Premda već imamo u ladicama dvije stare strategije turizma koje nismo primijenili iako su slične, trebamo naravno napraviti treću. Preklani su je najavili, lani krenuli s natječajem, u petak rekli da će biti gotova tek za godinu dana. Zakon o turističkom zemljištu proživljava sličan scenarij, taj je doduše napisan ali provedba zapinje mimo svih očekivanja i pitanje je hoće li se za mandata ove Vlade bilo što od planiranog realizirati. Zakon o radu još je jedna bolna točka hotelijera i svih sezonskih radnika. Lani je na Danima turizma ministar pravosuđa Bošnjaković obećao da će se stvar riješiti u roku nekoliko mjeseci, a eto inspektori još uvijek globe turističke tvrtke koje su prisiljene kršiti još uvijek netaknuti ZOR ako misle raditi svoj posao. Ima tu još općih pitanja, npr. kvaliteta radne snage, sezonalnost i parafiskalni nameti. Uvijek ista pitanja, isti uvijeni naučeni odgovori koji se ne shvaćaju ozbiljno. Jer još uvijek ne postoje oni koji će za bilo kakvu promjenu snositi odgovornost ili pak riskirati pokoji glas na izborima.