Hrvatska nautika prožeta je dubinskim problemima koji izjedaju sam fundament na kojem leži cjelokupna ponuda tog sektora. Unatoč strpljivom pregovaranju s nadležnim institucijama u kojima smo pokušavali ukazati na nužnost rješavanja i mijenjanja pojedinih stvari, sve s namjerom da se spriječi urušavanje i ovog segmenta gospodarstva, nismo postigli gotovo nikakav uspjeh.

Na stare boljke otvorile su se nove rane koje opasno narušavaju stabilnost sustava, čime su pojedine marine ne svojom greškom dovedene na rub propasti. Uz bitnu opasku da se ovaj put ne možemo izvlačiti na “krizu izazvanu recesijom” jer su marine gotovo netaknute prošle kroz recesiju, nego isključivo kroz pogreške koje su ugrađene u sustav. Sada moramo konstatirati da smo bili u pravu kad smo pravično ustali protiv koncepta carinskog duga i mjenica koje smo bili prisiljeni polagati da bismo mogli obavljati svoju djelatnost – sada Marina Tribunj grca po teretom prisilne naplate carinskog duga za plovila koja se i sada nalaze u marini. Jer ti brodovi u trenutku nadzora nisu bili u marini, nego u plovidbi, a već istog dana vratili su se u marinu. Bili smo u pravu kad smo upozoravali da zakon o pomorskom dobru mora riješiti problem ulaganja za vrijeme trajanja koncesije – sada je Ilirija d.d. iz Biograda dovedena u situaciju da će ulaganje na koje su bili prisiljeni da bi uopće mogli obavljati djelatnost morati prepustiti budućem koncesionaru bez prava na nadoknadu. Bili smo u pravu kad smo tvrdili da se marinama ne može zabraniti razvoj i povećanje broja vezova, kao i kad smo tvrdili da je uvođenje trošarina na plovila nepromišljen čin koji može uništiti hrvatsku malu brodogradnju. I bit ćemo u pravu kad tvrdimo da će se ulaskom Hrvatske u EU u našim marinama vijoriti bugarske, rumunjske, slovačke, mađarske ili malteške zastava umjesto hrvatskih, čime će Hrvatska propustiti priliku na naplati nekoliko stotina milijuna eura od nautičara.

* Izvršni odbor udruge nautičkog sektora HUP-a