Ekonomski institut, Zagreb i Udruga općina u Hrvatskoj organizatori su današnje rasprave “Kako se zadužuje lokalna samouprava”. Panel-rasprava održava se u Novinarskom domu u Zagrebu u okviru projekta “Local Borrowing” koji financijski podupire Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit (GIZ) preko Mreže udruga lokalnih vlasti jugoistočne Europe (NALAS). Dubravka Jurlina Alibegović, voditeljica Odjela za regionalnu ekonomiku, održivost i razvojno upravljanje na zagrebačkom Ekonomskom institutu, izlagat će stanje duga i zaduživanja jedinica lokalne samouprave.

Postoji li rizik od potencijalnog vala nevraćanja postojećih dugova s obzirom na to da kriza remeti redovitost u podmirivanju obveza? Je li lani porastao nepodmireni dug lokalnih jedinica koji je u 2009. bio 2,44 milijarde kuna?
Porezni prihodi u proračunima lokalnih jedinica smanjeni su u 2010. No podaci o zaduživanju lokalnih jedinica u 2010. godini nisu javno dostupni, kao ni podaci o izdanim suglasnosti Vlade na novo zaduživanje lokalnih jedinica. Sa zanimanjem se u stručnim krugovima očekuje da Državni ured za reviziju u svom godišnjem izvješću o radu objavi podatke o stanju duga lokalnih jedinica u 2010. godini.

Nagađa se da će objava podataka morati pričekati novi saziv Sabora. Je li (pred)izborna retorika vidljiva iz lokalnih proračuna?
Uglavnom se u proračunima gradova periodično pojavljuje manjak sredstava. Posebno treba naglasiti da se to događa u godinama koje prethode lokalnim izborima u 2005. i 2009. i u samim izbornim godinama. Tako vidimo manjak u proračunima lokalnih jedinica u 2004., 2005., 2008. i 2009. Pravo je pitanje je li riječ o pravilu da se povećava investicijska aktivnost uoči lokalnih izbora ili je riječ o slučajnosti.

Današnja rasprava se vodi zbog povećane potrebe gradova i općina za zaduživanjem u krizi radi financiranja razvoja. Na što ćete posebno ukazati?
Raspoloživi podaci o razini ukupnog duga lokalnih jedinica u BDP-u ukazuju na tendenciju smanjivanja. Ta činjenica upućuje na samo jedan zaključak: uz postojeća ograničenja u ostvarivanju izvornih prihoda lokalnih jedinica, smanjivanju pomoći iz državnog proračuna i smanjivanju izravnog (su)financiranja kapitalnih investicija u općinama i gradovima restriktivnost u zaduživanju lokalnih jedinica dodatno ograničava dugoročan lokalni razvoj.

Ima li lokalna samouprava dovoljno vlastitih kapaciteta da potiče brži lokalni razvoj?
Hrvatska je visokocentralizirana zemlja ako je se uspoređuje s drugim zemljama, i najviše se odluka o trošenju javnog novca donosi na razini središnje države, oko 90 posto. Za razliku od toga u zemljama s razvijenom lokalnom demokracijom poput skandinavskih zemalja te Danske, koja je zemlja s najvišim stupnjem decentralizacije, lokalne jedinice aktivno sudjeluju u donošenju odluka o trošenju proračunskih prihoda s 40-ak posto. Lokalne jedinice u Hrvatskoj obilježava niska razina autonomije u ostvarivanju većine proračunskih prihoda. Primjerice, samostalno donose odluku tek o dvadesetak posto svojih proračunskih prihoda: oko 60 posto čine porezni prihodi, pomoć države iznosi oko 10 posto, administrativne naknade oko 20 posto te 10-ak posto ostali poput prihoda od prodaje imovine. Istodobno zakonski propisi nalažu općinama i gradovima brojne obveze koje trebaju ispuniti svojim građanima koji u njima žive.

Smatrate li da se postojeći zakonski okvir može nadopuniti rješnjima koja omogućuju ostvarivanje lokalnog razvoja?
Za zadovoljavanje javnih potreba u školstvu, zdravstvu, socijalnoj skrbi, sportu, kulturi, prostornom uređenju, zaštiti okoliša i drugima i za financiranje razvoja lokalne jedinice trebaju izdašne izvore financiranja. Međutim, one ne mogu u bitnome utjecati na razinu svojih prihoda jer sve zakonske odluke donosi središnja država. Kada iscrpe sve mogućnosti financiranja, lokalnim jedinicama preostaje uzimanje zajma za investicije. Međutim, zakonska ograničenja imaju izrazito restriktivne kriterije zaduživanja lokalnih jedinica jer se mora tražiti od Vlade suglasnost na zaduživanje kao i na ukupnu razinu zaduživanja svih lokalnih jedinica. Ne treba zaboraviti da zakon ne daje mogućnost svim lokalnim jedinicama da se zadužuju. Posljedica svega je izuzetno niska razina duga lokalnih jedinica u Hrvatskoj, čak i kad se u dug ubroje uzeti krediti, obveznice i dana jamstva koji kod nas pretežu.

Može li se očekivati da će središnja država više participati u sufinanciranju lokalnih razvojnih projekata?
U Hrvatskoj ne postoji zakonska obveza izrade strateških dokumenata na razini grada i općine kojima bi se planirali razvojni programi i projekti. U tim bi dokumentima strateški i razvojni prioriteti trebali biti usklađeni s mogućnostima. Budući da takva obveza ne postoji, realno je očekivati da se u planu proračuna lokalne jedinice nalaze brojni projekti koji ne samo da nisu strateška važnost već nisu jasni ni izvori financiranja. To ukazuje da postoji prostor za zakonsko unapređenje kojim bi se uvela obveza izrade strateških planova lokalnih jedinica u kojima bi bili i planovi komunalnih i trgovačkih društava i na kraju bi bili povezani s Vladinim smjernicama ekonomske i fiskalne politike. U njima bi se jasno predviđala visina duga lokalnih jedinica te njihovih društava. Time bi se spriječilo neodrživo zaduživanje, a stimulirala bi se realizacija strateških projekata važnih za lokalni razvoj.

I razina duga je potvrda visoke centralizacije

energetska tržišta

Provokativni plan za novu eru europske energetske neovisnosti

Stvarni svijet

Roditelji vs. algoritmi: Evo kako roditelji mogu preuzeti kontrolu

Je li Hrvatska, po dugu lokalaca, i dalje pri dnu ljestvice u odnosu na zemlje EU?
Raspoloživi podaci Eurostata o dugu lokalnih jedinica u EU 26 zemalja pokazuju da općine, gradove i županije u Hrvatskoj imaju gotovo najnižu razinu duga mjerenu udjelom u BDP-u uspoređujući je s zemljama EU. U ukupnu razinu duga lokalnih jedinica u Hrvatskoj ubrojen je dug po uzetim kreditima i izdanim vrijednosnim papirima (municipalnim obveznicama) te dana jamstva trgovačkim društvima i poduzećima u većinskom vlasništvu ili čiji su osnivači lokalne jedinice. Prosječna godišnja razina duga lokalnih jedinica u Hrvatskoj iznosi 1,6 posto BDP-a u usporedbi sa 5,3 posto BDP-a u EU 26 zemalja. Usporedba razine duga lokalnih jedinica u Hrvatskoj s tranzicijskim zemljama koje nisu članice EU, na primjer, s Crnom Gorom, Srbijom i Turskom, ali i s novijim članicama EU, na primjer, Bugarskom i Rumunjskom, dovodi do sličnog zaključka. Razina duga lokalnih jedinica u Hrvatskoj je tek neznatno viša u postotku BDP-a uzimajući u obzir sve tri komponente duga lokalnih jedinica, što je još jedna potvrda visoke razine centralizacije države.