Srpska Komisija za zaštitu konkurencije odbacila je zahtjev austrijskoga Ostholdinga, koji posluje u sastavu medijske grupacije WAZ, za preuzimanje 64,4% kapitala u novinskoj kući Novosti. Komisija je takvu odluku obrazložila nedostavljanjem dokaza o pravnom utemeljenju provođenja koncentracije na srpskom tržištu tiskanih medija, što je uvjet da bi antimonopolska komisija mogla odlučivati o podnesenom zahtjevu.

Ostholding je još prije dvije godine podnio zahtjev za preuzimanje spomenutog udjela, koji je u posjedu tri tvrtke, čiji je vlasnik srpski tajkun Milan Beko. Preko tvrtki Trimax, Ardos i Karamat Beko je kupio 64,4 posto kapitala od malih dioničara, ali je više godina tajio da pripadaju njemu, što mu nije bilo teško jer su sve tri registrirane u inozemstvu. Tek kada je pod pritiskom javnosti i Savjeta za borbu protiv korupcije priznao vlasništvo, Komisija za vrijednosne papire naredila mu je da u roku od tri mjeseca uputi ponudu za kupnju preostalog udjela, ili da proda udio koje prelazi 25 posto. Taj je rok prošao, a Beko još nije “mrdnuo prstom” čekajući odluku antimonopolske komisije. Ispostavilo se kako je Beko, u dogovoru s WAZ-om, kupio dionice malih dioničara. Da bi ih prenio na Ostholding, bilo je potrebno dobiti dopuštenje Komisije za zaštitu konkurencije. Kako se ona nije izjašnjavala, Ostholding je podnio tužbu Upravnom sudu tražeći da se Komisija izjasni. Za antimonopolsku komisiju to je bio dovoljan razlog da s izjašnjavanjem oteže čekajući odluku Upravnog suda. Tek kada je tužba odbijena, Komisija se oglasila i negativno regirala na zahtjev Ostholdinga za preuzimanje kompanije Novosti, u sastavu koje izlazi dnevni list Večernje novosti i još 12 tjednih izdanja. Izjašnjavanje Komisije bilo je nužno jer WAZ ima 50% udjela u listovima Politika i Dnevnik pa bi preuzimanjem Novosti imao monopolistički položaj na tržištu. Zato je angažiran Beko kako bi se prikrio stvarni vlasnik jer se WAZ nije mogao neposredno pojaviti kao kupac dionica od malih dioničara.

Cijeli slučaj imao je i političku dimenziju jer je Bodo Hombach, predsjednik WAZ-a, nakon neuspjela poziva predsjedniku Srbije Borisu Tadiću da intervenira objavio kako će WAZ napustiti Srbiju, nezadovoljan odnosom prema njemačkoj tvrtki. WAZ je u međuvremenu prodao distributivnu mrežu i odrekao se vlasništva u Dnevniku, ali nije odustao od Novosti. Iako je Beko propustio da u zadanom roku uputi ponudu za preuzimanje Novosti ili proda udio iznad 25%, Komisija za vrijednosne papire ne može izreći sankcije jer inozemne tvrtke ne podliježu srpskim propisima. Jedino je smanjila njegova upravljačka prava na razinu od 25 posto. Nakon te odluke većinski vlasnik Novosti je država, koja u toj novinskoj kući ima udio od 29,5 posto, dok preostalih 7,15% drži mirovinski fond. Zadržavanjem državnog vlasništva u tiskanim medijima vlada nije ispoštovala propis prema kojemu je trebala izaći iz vlasničke strukture tiskanih medija. Vlada preko javnog poduzeća Elektroprivrede i Komercijalne banke u kojoj posjeduje kapital ima vlasnički udio i u listu Politika.

Koruptivni elementi

Nadigrani Divac
Savjet za borbu protiv korupcije više je puta ukazivao vladi da u privatizaciji Novosti ima koruptivnih elemenata, ali je ministarski kabinet ostajao gluh na njezina upozorenja, kao i pravosudni organi, kojima je Savjet podnosio tužbe protiv Beka i Predraga Bubala, bivšeg ministra za privatizaciju. Dionice malih dioničara namjeravao je kupiti i poznati košarkaš Vlade Divac, ali ga je nadigrao Beko.