Na aeromitingu održanom prošlog studenog u gradu Zhuhai na jugoistoku Kine, kineske tvrtke zapanjile su Amerikance predstavljanjem 25 različitih modela zrakoplova na daljinsko upravljanje i animacijama naoružanih bespilotnih letjelica koje raznose vojno vozilo te napadaju američki nosač zrakoplova.Sporna prezentacija imala je namjeru izazvati marketinški šok, nije to bila nikakva vojna prijetnja.

Naime, ovaj događaj najveći je na tržištu kineske animacije koji posjećuju i domaći i inozemni vojni kupci. No, ipak je to bio jasan dokaz da američki monopol nad oružanim bespilotnim letjelicama polako dolazi kraju, što će imati dalekosežne posljedice na američku sigurnost, međunarodno pravo i budućnost ratovanja. U konačnici će se Sjedinjene Američke Države suočiti s vojnim neprijateljem ili terorističkom skupinom naoružanom bespilotnim letjelicama, tvrde analitičari. No ono što stručnjaci predviđaju kao kratkoročnu opasnost nije napad na SAD, već politički i pravni izazovi koji se javljaju kad neka druga zemlja slijedi primjer SAD-a. Bushova administracija, a Obamina još više, prigrlila je neobičan princip: SAD robotsko oružje može uputiti preko granice da ubije one koje smatra neprijatelje, pa čak i američke državljane koje smatra prijetnjom. “Zar u takvom svijetu želimo živjeti?”, pita se Micah Zenko, suradnik Vijeća za vanjske odnose. “Takav svijet stvaramo.” U Iraku i Afganistanu bespilotne su letjelice svakodnevna pojava. U Pakistanu, prema navodima američkih dužnosnika, u CIA-inim napadima Predatorima i Reaperima ubijeno je više od 2000 militanata, a o broju civilnih žrtava vode se žestoke rasprave. Kad su 30. rujna ubijeni propagandist Al-Qaide Anwar alAwlaki i Samir Khan, bio je to prvi put da je američki državljanin meta napada bespilotne letjelice. Da Kina, naprimjer, ubojite bespilotne letjelice pošalje u Kazahstan u lova na manjinske ujgurske muslimane koje optužuje za terorističke aktivnosti, što bi SAD rekao?

Što bi se dogodilo da Indija putem letjelice na daljinsko upravljanje napadne osumnjičene za terorizam u Kašmiru ili da Rusija pošalje bespilotne letjelice u napad na militantne skupine na Kavkazu? Ako se američki dužnosnici tome usprotive, vrlo će im lako netko odgovoriti njihovim primjerom. “Problem je u tome što stvaramo međunarodnu normu i uzimamo pravo da krenemo u preventivan napad na one koje optužujemo za planiranje napada”, ističe Dennis Gormley, izvanredni profesor na Sveučilištu u Pittsburghu i autor knjige “Missile Contagion”, koji se zalaže za stroži nadzor izvoza američke tehnologije bespilotnih letjelica. “Mene najviše brine kopiranje.” Do danas su se, koliko se zna, samo SAD, Izrael (protiv Hezbollaha u Libanonu i Hamasa u Gazi) i Velika Britanija u napadima koristile bespilotnim letjelicama. Međutim, američki obrambeni analitičari ističu da je više od pedeset zemalja izgradilo ili kupilo bespilotne letjelice, a broj raste iz mjeseca u mjesec. “Pogodnost većine bespilotnih letjelica jest u tome što se na njihova duga krila štošta može privezati”, kaže Gormley, “naprimjer kamere, uređaje za prisluškivanje i vojnu opremu”. “A to se sve više širi.” SAD je dosad bio predvodnik u broju i naprednosti bespilotnih letjelica; prema procjeni jednog dužnosnika, ima ih oko 7000, a većina nema naoružanja. Philip Finnegan, voditelj korporativne analize u Teal Group, tvrtki koja prati tržište obrane i aeronautike, kaže da će se u sljedećih deset godina u istraživanje i izgradnju bespilotnih letjelica uložiti više od 94 milijuna dolara te dodatnih devet milijuna dolara na borbene zrakoplove na daljinsko upravljanje.

Izrael i Kina krenuli su u agresivan razvoj i reklamiranje bespilotnih letjelica, a u stopu ih slijede Rusija, Indija, Iran, Pakistan i nekoliko drugih zemalja. Služba za obrambenu sigurnost, koja štiti Pentagon i njegove partnere od špijunaže, u lanjskom je izvještaju upozorila na to da je američka tehnologija izrade bespilotnih letjelica glavna meta stranih špijuna. U prosincu prošle godine nadzorna se bespilotna letjelica srušila u jedno naselje u teksaškom El Pasu, a lansirala ju je, kako se kasnije pokazalo, meksička policija. Čak se i Hezbollah, libanonska militantna skupina, koristi bespilotnim letjelicama po iranskom nacrtu, koje nose naoružanje i mogu se približiti meti, kaže P. W. Singer, autor knjige “Wired for War”. “Ako se kreću iznad krovova i drveća, teško će ih netko moći oboriti”, smatra John Villasenor, profesor elektrotehnike na Sveučilištu u Kaliforniji. Lako možemo zamisliti da terorističke bespilotne letjelice počnu širiti antraks ili radioaktivni otpad. Zasad se samo nagađa o Al-Qaidinu ezgotičnu oružju, no krivulja tehnologije bespilotnih letjelica upućuje na to kako tu prijetnju više ne treba uzimati olako. “Razmišljam samo o tome kako su zrakoplovi izgledali na početku Prvog svjetskog rata – u početku nisu nosili naoružanje i imala ih je tek nekolicina država”, kaže Singer. “Zatim je krenulo s naoružanjem i općom uporabom, a tim se putem i mi krećemo.”

Scott Shane