Stoljećima istraživači i planinari iskušavaju vlastite granice, znajući da promjena vremena, krivo skretanje, uganut gležanj ili pogrešna procjena mogu značiti smrt.

No, ovih dana, spas se nalazi u pozivu upućenom s mobilnog uređaja, a tehnologija je promijenila stav prema riziku kojeg sa sobom nosi divljina, kako za ozbiljne planinare, tako i za one koji se planinarenjem bave iz hobija.“U posljednjih 10 ili 15 godina sve se to promijenilo, po mojem mišljenju, nagore”, u The Timesu je napisao pustolov i spisatelj David Roberts. “Zahvaljujući satelitskim telefonima, radijima, helikopterima, GPSu i ostaloj tehnologiji, ekstremni pustolovi ne samo da mogu biti spašeni iz situacija koje su nekad bile smrtonosne, već ponekad računaju na spas kao izlaz u slučaju nužde.”Roberts je prepričao izvanredno postignuće Walterna Bonattija, talijanskog planinara koji se zaglavio u francuskim Alpama davne 1955. godine, bez ikakve nade u spas. Bonatti, koji je preminuo u rujnu, u dobi od 81 godine, napravio je omče na užetu te se tako rukama uspeo uz liticu, što je jedan kolega nazvao “vjerojatno najznačajnijim jedinstvenim planinarskim pothvatom u povijesti”.Pustolovi koji prethode tehnološkom dobu takva iskustva opisuju rječju “posvećenost”.“Danas su rijetki pustolovi istinski posvećeni tomu kao što je Bonatti bio”, napisao je Roberts. “Po mojem mišljenju, oni su zbog toga na psihološkom i iskustvenom gubitku.”Rijeki će se od nas odvažiti na pustolovine slične gore opisanima, ali mnogi bi voljeti doživjeti istinsku divljinu. Nacionalni park Yosemite u Kaliforniji prošle je godine posjetilo četiri milijuna turista, a u srpnju je zabilježio rekordnih 730.000 posjetitelja.

The Times piše da je ova godina u Yosemitu bila obilježena opasnostima, budući da je čak 18 osoba poginulo. U najmanje jednom slučaju, troje posjetitelja zanemarilo je jasno označene zabrane te upalo u rijeku Merced, čija ih je struja odnijela do slapa Vernal, pa su pali s visine od 100 metara.Jedan je svjedok za medije izjavio kako su se ljudi u toj grupici prije nesreće “fotografirali i glupirali”.Timothy Egan, kolumnist Timesa i predani planinar, prisjetio se da je osjećaj u njegovoj skupini od četiri osobe bio puno drugačiji kad su se uputili prema usponu Half Dome, jednom od najpoznatijih vrhova Yosemitea, na kojemu je ovoga ljeta poginulo dvoje ljudi.“Dok smo se spuštali granitnim obroncima”, napisao je Egan, “bili smo nervozni i pomalo preplašeni, i to s punim pravom. Zbog nervoze smo bili oprezniji”. Žali zbog neznanja i bahatosti brojnih posjetitelja tog nacionalnog parka te tvrdi da smanjivanje rizika pogoršava stanje.“Što se više rendžeri trude pružiti sigurnost posjetiteljima, to ljudi postaju bezbrižniji i ovisniji”, napisao je Egan. “Ako ljudi očekuju da je medvjed grizli dobroćudan, a glečer samo oblik zabave u lunaparku, nije Uprava parka kriva kad nešto krene po zlu.”No, nisu svi nesvjesni opasnosti mjesta kao što je vodopad Vernal. Dok su se neki posjetitelji Yosemitea u kolovozu popeli na stijene iza zaštitne ograde i namakali stopala u vodi unatoč znakovima zabrane plivanja, Randy Crawford budno je pazio na svoje troje djece pored rijeke i neprestano im ponavljao pravila: nema trčanja, nema skakanja i nema približavanja vodi.“Ne idu ni blizu vodi i mokrim, skliskim stijenama”, rekao je za The Times. “Ovo nije Disneyland.”

Tom Brady

Komentare šaljite na nytweekly@nytimes.com