Izdanje “Bijela knjiga” za 2011. godinu, koje redovito objavljuje Savjet inozemnih ulagača koji posluju u Srbiji, ispunjeno je brojnim primjerima kojima se ukazuje na sve veću zatvorenost srpskog tržišta.

Ta okolnost, pored rasprostranjene korupcije te jakoga domaćeg monopola, prema ocjeni Savjeta, guši slobodno tržište i konkurenciju. Ocjena Savjeta temelji se na provedenoj analizi prema kojoj su u 97 posto slučajeva srpske tvrtke na natječajima dobile prednost ispred inozemnih kompanija. Tvrtke iz EU dobile su poslove u dva posto slučajeva, a one izvan EU u svega jedan posto. Savjet podsjeća da je odnos 2002. godine, kad je u Srbiji počela primjena Zakona o javnim nabavama, odnos bio posve drukčiji. Tada su domaće tvrtke dobivale 79 posto poslova, kompanije iz EU 19 posto, a preostalih dva posto pripao je tvrtkama izvan EU. Prema spomenutom zakonu domaće tvrtke imaju prednost u javnim nabavama ako njihova ponuda nije skuplja više od 20 posto u odnosu na inozemnog ponuđača. Inozemni ulagači tvrde da favoriziranje srpskih tvrtki nije plod globalne gospodarske krize navodeći da su još 2007. domaće tvrtke imale prednost u 95 posto slučajeva. Prema ocjeni Savjeta, stvaranje monopola šteti potrošačima. Riječ je o priveligiranom odnosu jer, kako stoji u “Bijeloj knjizi”, kad bi srpske tvrtke bile toliko moćne, one bi dobivale više posla na tržištima zemalja Cefte ili u Rusiji, što nije slučaj.

U srpskim gospodarskim krugovima negiraju stavove iz “Bijele knjige”. Goran Rodić, tajnik Odbora za građevinarstvo pri Privrednoj komori Srbije, smatra da se srpskim vlastima ne može prigovoriti da favoriziraju domaće tvrtke i podsjeća da je izgradnja infrastrukturnih objekata, među kojima i pet najvećih mostova, povjeravana inozemnim tvrtkama. Vidosava Džagić, potpredsjednica Privredne komore, tvrdi da inozemne tvrtke imaju isti tretman jer se i one smatraju srpskima. Džagić navodi da se srpske tvrtke često žale kako Svjetska banka, ERBD i EIB, najveći financijeri izgradnje infrastrukturnih objekata, favoriziraju inozemne tvrtke. Slika nije crno-bijela, kaže ona, a nezadovoljstvo je posljedica malog srpskog tržišta i pada potražnja zbog krize. Pojedine inozemne građevinske tvrtke poput francuskog Vincija i španjolskog FCC, otišle su zbog otpora. Domaći tajkuni uspijevali su zaustaviti dolazak velikih inozemnih trgovačkih lanaca poput Spara i Lidla. To je glavni razlog zašto u Srbiji nema diskontnih trgovačkih kuća. Inozemne kompanije dobivale su poslove kad su odluku donosili Svjetska banka i drugi inozemni kreditori, dok su domaće tvrtke imale prednost kada su poslovi financirani iz domaćih izvora. Tako je gradnja autoceste kroz Vojvodinu povjerena grupaciji domaćih građevinskih poduzeća, računi kojih su bili u blokadi, dok je zagrebačka Hidroelektra – niskogradnja ostala kratkih rukava iako je dala bolju ponudu.

Stop

Otpor prema Hrvatima
Među hrvatskim kompanijama koje nisu uspjele dobiti posao u Srbiji osim Hidroelektre – niskogradnje nalazi se i Končar, koji svojedobno nije prošao na natječaju za isporuku 30 tramvaja s obrazloženjem da ne odgovaraju beogradskoj tramvajskoj mreži.