Stotine tisuća razočaranih Indijaca podržava ruralnu aktivisticu koja štrajka glađu. Izrael oklijeva pred najvećim uličnim prosvjedima u svojoj povijesti. Bijesni mladi Španjolci i Grci preuzimaju vlast nad javnim trgovima.

Njihove pritužbe sežu od korupcije preko manjka cijenom prihvatljivih stambenih objekata do nezaposlenosti. No, ovim je prosvjednicima od južne Azije do srca Europe, pa sada čak i do Wall Streeta zajedničko još nešto – sumnjičavi su, pa čak i puni gađenja prema tradicionalnim demokratskim političkim procesima. “Naši su roditelji zahvalni što imaju pravo glasa”, rekla je Marta Solanas (27), nezaposlena španjolska novinarka. “Mi smo prva generacija koja tvrdi da je glasanje bezvrijedno.” Do problema je došlo zbog prihodovne nejednakosti, visoke nezaposlenosti i rezova javne potrošnje. No, čak i u Indiji te Izraelu, koji bilježe snažan gospodarski rast, prosvjednici kažu da osjećaju kako je potreban napad na postojeći sustav. Sve više, građani svih dobi odbijaju konvencionalne strukture poput stranaka i sindikata te odabiru ne toliko hijerarhijske modele oblikovane po uzoru na internetske mreže koji im omogućuju sudjelovanje.Ovi protestni pokreti u demokracijama diljem svijeta donekle su slični onima koji su protresli autoritativne vlade početkom ove godine, uslijed kojih su s vlasti zbačeni vladari Tunisa, Egipta i Libije. Savezi istomišljenika uspostavljaju se trenutačno, zahvaljujući kritičnoj masi internetskih mapa, društvenih mreža, vijestima na Twitteru i jednostavnosti doniranja putem stranica kao što je PayPal.“Ovo je generacija mladih koji su navikli na samostalno organiziranje”, rekao je Yochai Benkler, pročelnik Berkman centra za internet i društvo na Harvardu. “Vjeruju da život može odlikovati više sudjelovanja, da ne mora biti toliko centraliziran i ovisan o tradicionalnim organizacijskim modelima, bilo da su u pitanju države ili velike tvrtke. To je bio dominantan način poslovanja i djelovanja u modelu industrijske ekonomije, ali sada se to promijenilo.” Frustrirani glasači ne žele da diktatori preuzmu vlast. No, kažu kako više ne znaju komu se obratiti u vremenima kad se politički odabiri kao u vrijeme hladnog rata doimaju ispraznima. U Španjolskoj, koju razdire najviša službena stopa nezaposlenosti u odnosu na ostatak razvijenog svijeta (21 posto), mnogi su izgubili povjerenje u političare svih stranaka te ne vjeruju da oni mogu iznaći rješenje. Njihovi su zahtjevi nedefinirani, a poziv upomoć je žaloban, ali i odlučan.

Poznati kao “ozlojeđeni”, blokiraju prometnice, zauzimaju trgove i okupljaju se na skupovima. Međutim, njihovi kritičari izražavaju strah zbog te sve veće potrebe zaobilaženja zastupničkih ustanova. U Indiji su nakon štrajka glađu 74godišnje aktivistice Anne Hazare, tisuće mladih istomišljenika izašle na ulice i primorale parlament da odustane od zahtjeva glede antikorupcijskih mjera, što su mnogi protivnici shvatili kao taktiku nedemokratske ucjene. U Britaniji su, zavaljujući uređajima poput BlackBerry Messengera, mladi organizirali okupljanja, izbjegli policiju te harali gradovima. Politička ljevica, koja se možda doima kao prirodna destinacija ovih pokreta u nastajanju, u očima aktivista kompromitirana je neoliberalnim centrizmom Billa Clintona i Tonyja Blaira. Stara ljevica ostaje usko vezana uz sindikate, iako i oni zastupaju sve manji dio radne snage. Odnedavna je sudjelovanje ljevice u financijskom spasu velikih banaka otuđilo bivše glasače od spornih stranaka, te oni sada tvrde da je taj novac trebao umjesto bankama otići građanima. U mnogim europskim državama razočaranje je dvojako – ljudi su razočarani u prezadužene vlade koje odustaju od javne potrošnje, te u Europsku uniju na koju gledaju kao udaljenu i nedemokratsku budući da uvjetuje mjere štednje koje korumpirani lokalni političari prejednostavno prihvaćaju.Izraelsko gospodarstvo je neobična priča o uspjehu. Izrael je, naime, brzo izrastao iz sustava u kojem je država bila dominantna do tržišnog moćnika po pitanju visoke tehnologije. No, s bogatstvom je došla i nejednakost. Prosvjednici tvrde da glavnim političkim strankama dominiraju isti oni malobrojni pojedinci koji su najviše profitirali od privatizacije. Yonatan Levi (26) smatra da su prosvjedi pokušaj da se vrati vlast nad otetim društvom. Uspon tržišnih sila uzrokovao je određeni oblik bezvoljnosti javnosti, osjećaj da je posao građanina ograničen na povremene šetnje do biračkih mjesta. “Politički sustav iznevjerio je svoje građane”, zaključio je.

Nicholas Kulish; Ethan Bronner doprinio izvještaju iz Tel Aviva, a Jim Yardley iz New Delhija