Rujan i dio listopada, koji su ove godine odglumili ljeto, dobar su pokazatelj da hrvatski turizam ovisi o suncu i toplini, što potkrepljuju i najnoviji podaci koje je ministar turizma Damir Bajs objavio u srijedu. Neki hoteli još u ovom tjednu drže 60-postotnu popunjenost iako su gotovo pred zimskim zatvaranjem.

Pravi trenutak da se čovjek zapita zašto se onda u destinacijama više ništa ne događa? Zašto se u srpanj nagura pet jazz-festivala u istom tjednu pa onaj koga to zanima mora sumanuto putovati jadranskom magistralom da sve pohvata? Zašto se manifestacije poput Dubrovačkih ljetnih igara ne bi mogle staviti u rujan, ili ranije u svibanj, kad turisti mogu kao ljudi, bez preznojavanja među užarenim zidinama uživati u programu, gostiti se po restoranima koji i tad bez problema mogu imati vanjske terase. Zar tenis u Umagu ne bi bilo ugodno igrati i gledati početkom lipnja? Zašto se u proljeće ne organiziraju festivali šparoga, u jesen grožđa, maslina, tjedni sauna po hotelima čiji wellnessi zjape prazni… To su upravo termini od kojih hotele boli glava jer ovise o događajima u destinaciji. Lijepih hotela ima svugdje i nitko samo zbog masaže u Zadru neće potegnuti iz Njemačke, ali hoće zbog topline koje u Berlinu nema. Stvar je izvediva od početka travnja pa možda i do kraja studenog, dakle osam mjeseci umjesto tri, i to nije stvar dugometražnih strategija i pametovanja. Treba samo početi raditi.